2162. I operite noge: da ovo označava da Božansko treba da se obuče u nešto prirodno, kako bi (Božansko) bilo u stanju u kome je tada bio Gospod, da bi mogao da bolje opaža; to se može videti iz značenja stopala, koje označavaju prirodne stvari, a isto tako i iz nizova stvari o kojima se givori. Da su ovde pohranjene neke tajne, donekle se može videti iz toga da je Avram molio tri čoveka da uzmu malo vode, i da operu stopala, i da se odmore ispod stabla, a pri tome je znao da je to Gospod, ili Jehova; isto se može zaključiti i iz toga da se ove okolnosti ne bi inače pominjale. Da stopala označavaju prirodne stvari, može se videti iz reprezentacije u drugom životu, kao i iz reprezentativa koje su Pradrevni ljudi odatle izveli, i da su tako reprezentativi ušli u Reč. Nebeske i duhovne stvari su pretstavljene glavom, i onim što pripada glavi; racionalne stvari, kao i sve što je s tim povezano, grudima, i onim što pripada grudima; prirodne stvari, kao i ono što je s njima povezano, stopalima; otuda taban i peta označavaju najniže prirodne stvari, o kojima vidi br. 259, i da obuća (cipele) označavaju najniže stvari koje su prljave, vidi br, 1748. Slične su stvari pretstavljene onim što su Proroci videli u snovima i viđenjima (vizijama), kao san u kojemu je Navukodonosor video kip, čija je glava bila od čistoga zlata, grudi i ruke od srebra, stomak i bedra od mjedi, noge od gvožđa, dok su stopala bila delom od gvožđa a delom od gline (ilovače)(Danilo 2:32, 33), gde glava označava nebeske stvari, koje su najdublje i koje su zlato, kao što je pokazano u br. 113, 1551, 1552, grudi (prsa) i ruke označavaju duhovne ili racionalne stvari, koje su srebro, kao što je pokazano u br. 1551; dok stoplala označavaju niže stvari, koje su prirodne, a čije su istine označene gvožđem a dobra glinom. Da je gvožđe istina, može se videti u br. 425, 426; a da je glina dobro, br. 1300, a u ovom slučaju prirodno(dobro). Ovo je red po kojemu jedni idu za drugima u
Gospodovom carstvu u nebima i u crkvi koja je Gospodovo carstvi na zemlji, kao i u svakom pojedincu u kome je carstvo Gospodovo. Sličan je slučaj i sa viđenjem koje je Danilo imao, a o kojem je rečeno: I podigoh oči svoje i vidjeh, a to jedan čovjek obučen u platno, i pojas bješe oko njega od čistoga zlata iz Ufaza. A tijelo mu bješe kao hrisolit, i lice mu bješe kao munja a oči lučevi upaljeni, a ruke i noge kao mjed uglađena, a glas od riječi njegovijeh kao glas mnogoga ljudstva Danijel 10:5, 6). Ovima su posebno označene unutarnje stvari u Reči u odnosu na dobra i istine: ruke i noge su spoljašnje stvari (u Reči), koje su smisao slova, jer su u njima prirodne stvari, jer je smisao slova uzet iz prirodnih stvari. Pored toga, šta svaki pojedini deo označava, kao pojas (slabine), telo, lice, oči, i mnoge druge stvari koje pripadaju čoveku, može se videti iz pretstava (reprezentativa) u drugom životu, o čemu će, po Božanskoj milosti Gospodovoj, biti reči kada se bude govorilo o Velikom Čoveku, a koji je Gospodovo Carstvo, kao i o pretstavama (reprezentativima) u svetu duhova. O Mojsiju, Aronu, Nababu, Abihu, i o sedamdeset starešina: Da su videli Boga Izrailjeva, ispod čijih stopala bješe kao djelo od kamena safira, i kao nebo kad je vedro (Izlazak 24:9, 10), čime je označeno da su oni videli samo spoljašnje stvari crkve, pretstavljene prirodnim stvarima; isto tako, da su videli doslovni smisao Reči, u kojoj su su isto tako spoljašnje stvari pretstavljene prirodnim, kao što je rečeno, koje su stopala, ispod kojih je bilo delo od kamena safira, kao da je bilo napravljeno od istog materijala kao i nebo. Da je to bio Gospod koji im se ukazao, jasno je, jer se On naziva Bogom Izrailjevim, Kojega pretstavljaju sve stvari u Reči u unutrašnjem smislu; jer se Gospod pokazuje vidljiv u skladu sa značenjima onih stvari kole se pokazuju u toj prilici, kao što je to bio slučaj s Jovanom kojemu se On pokazao kao čovek na belom konju, kada je On (Gospod) označavao Reč, kao što se to tamo izričito i kaže (Otkrivenje 19:11, 13). Životinje koje je video Jezikilj, koje su bili heruvimi, opisani su u odnosu na nebeske i duhovne stvari njihovim licima i krilima kao i još nekim pojedinostima, ali samo u odnosu na prirodne stvari: I noge im bjehu prave a u stopala im bjehu noge kao u teleta i sijevahu kao uglađena mjed Jezekilj 1:7. Razlog da se kaže da su stopala sijala kao uglađena mjed, jeste u tome što mjed označava prirodne stvari, o kojima vidi br. 425, 1551. Na sličan se način ukazao i Jovanu kao Sin čovečji: I vidjeh drugoga anđela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obučen blak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni. I imaše u ruci knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju (Otkrovenje 10:1, 2). Na sličan je način i ovim anđelom označena Reč, koja je u unutrašnjem smislu opisana kao duga okolo glave, i sa licem kao sunce, dok su njeni spoljašnji delovi ili spoljašnji smisao, opisani stopalima: more označava prirodne istine, zemlja prirodna dobra, odakle se pokazuje šta je označeno stavljanjem desnog stopala na more a levoga na zemlju. U Reči se često pominje podnožje (postolje), ali se ne zna šta je njima oznaćeno u unutrašnjem smislu; tako kod Isaije: Reče Jehova: Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim: gdje je dom koji biste mi sazidali? I gdje je mjesto za moje počivanje? (Isaija 66:1. Neba su nebeske i duhovne stvari, stoga i najdublje stvari, kako Gospodovog carstva ili crkve, kao i svakog pojedinca koji je u Gospodovom carstvu ili u crkvi; one isto tako označavaju nebeske i duhovne stvari same za sebe, koje su stvari ljubavi i milosrđa, kao i vere koja proizlazi iz ovih, a to znači sve ono što pripada božanskoj službi, kao i svemu onome što pripada unutrašnjem smislu Reči; sve su ove stvari neba, i nazivaju se Gospodovim prijestoljem. A zemlja označava niže stvari koje su saobrazne s ovima, kao što su niže racionalne i prirodne stvari, koje se ponekad opisuju nebeskim i duhovnim stvarima prema saobraznostima; takve su i one stvari koje postoje u nižim nebima, a i u crkvi, i u spoljašnjem bogosluženju, a i u doslovnom značenju Reči; ukratko, sve stvari koje potiču od unutrašnjih stvari a koje se pokazuju u spoljašnjim stvarima , pošto su prirodne, nazivaju se zemljom i Gospodovim podnožjem. Šta je označeno nebom i zemljom u unutrašnjem smislu, može se videti u br. 82, 1733; šta novim nebom i novom zemljom, br. 2117, 2118; a da je čovek malo nebo, br. 911, 978, 1900. Slično kod Jeremije: Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svojemu kćer Sionsku! Svrže s neba na zemlju slavu Izraelovu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! (Plač 2:1).
Kod Davida: Uđim u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh (Psalam 133:7). U Reprezentativnoj Crkvi, dakle među Jevrejima, smatralo se da su Božja kuća i hram Njegovo podnožje, jer nisu znali da Božja kuća i hram pretstavljaju spoljašnje bogosluženje; njima je bila savim nepoznata priroda unutrašnjih stvari crkve, koje su bile označene nebom ili prestoljem Božjim.
Opet: Reče Jehova Gospodu mojemu: sjedi meni s desn trane, dok ne položim neprijatelje tvoje podmožje nogama tvojim (Psalam 110:1; Mateja 22:44; Marko 12:36; Luka 20:42, 43). I ovde se podnožjem označavaju prirodne stvari kako čulne tako i znanja -reči, pa stoga i čovekove racionalne stvari, koje se nazivaju neprijateljima kada one izokrenu bogosluženje, i to kroz doslovni smisao Reči, tako da se bogosluženje vrši samo na spoljašnji način, kada nema ničega unutarnjeg nego je sve opoganjeno, o čemu vidi br. 1094, 1175, 1182. Kada se tako prirodne stvari izokrenu i onečiste, one se nazivaju neprijateljima, dok same u sebi, one se odnose na unutarnje bogosluženje, i kada je ovo bogosluženje ponovo uspostavljeno, tada one postaju podnožje, kao što je gore rečeno, bilo da pripadaju spoljašnjem bogosluženju, ili doslovnom značenju Reči.
Kod Isaije: Slava Libanska tebi će doći, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje, da bih proslavio mjesto nogu svojih (Isaija 60:13. , gde se radi o Gospodovom carstvu i o crkvi, čije su nebeske stvari Slava Libanska, ili kedrovi, dok su nebesko- prirodne stvari jela, brijest i šimšir, kako se nazivaju i na drugim mestima u Reči, a to su stvari koje se odnose na spoljašnje bogosluženje, za koje se kaže, da treba da ukrase mjesto svetinje Njegove, to ne mogu da učine jela, brijest i šimšir, nego samo one stvari koje su njima označene. Da stopala imaju takvo značenje, vidi se iz reprezentativa u Jevrejskoj Crkvi, što se vidi iz ovoga naloga: Da Aron i njegovi sinovi treba da peru ruke i stopala pre nego li uđu pod šator (Izlazak 30:19, 20; 40:31, 32), što je svakome jasno da pretstavlja neku tajnu; jer šta je pranje ruku i stopala nego jedan spoljašnji čin, koji ne vredi ništa ako unutarnje nije čisto? Niti se unutaranje (čovekovo) može očistiti ovakvim pranjem. Ali pošto svi obredi te crkve označavaju unutarnje stvari, koje su nebeske i duhovne, tako je i ovaj obred (to označavao), to jest, čišćenje spoljašnjeg bogosluženja, koje je tek onda čisto kada je unutarnje bogosluženje (aktivno) u spoljašnjem. Zbog toga su umivaonice bile od mjedi, kao što je bila i velika umivaonica koja se nazivala more od mjedi (bronze), pored deset manjih umivaonica okolo Solomonovog hrama (I. o Carevima 7:23, 38); jer mjed pretstavlja dobro spoljašnjeg bogosluženja, koje je isto što i prirodno dobro; o značenju mjedi vidi br. 425, 1551. Na sličan način, i ovo je bila reprezentacija, naime da sjeme (sinovi) Aronovi koji imaju slomljeno stopalo , ili slomljenu ruku, ne mogu da prinose žrtve paljenice Jehovi (Levitska 21:19, 21). Izokrenuti spoljašnje bogosluiženj ilo je pretstavljeno onima koji su imali polomljeno stopalo ili ruku. Da stopala pretstavljaju priridne stvari, vidi se i iz odlomaka kod Proroka, kao na primer iz proročkih Mojsijevih reči: Ašer će biti blagosloven mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju. Gvožđe i mjed biće pod obućom njegovom; i dokle traju dani tvoji, trajače i snaga tvoja (Ponovljeni Zakoni 33:24, 25). Nemoguće je razumeti ove reči, osim ako se zna šta znače u unutrašnjem smislu ulje, stopalo, gvožđe, i obuća. Da je stopalo prirodno, stoplao niže prirodno, kao što su telesne i čulne stvari, može se videti br. 1748; da ulje označava ono što je nebesko br. 886; da gvožđe označava prirodnu istinu, br. 425, 426; i da mjed (bronza) označava prirodno dobro. Otuda je jasno o čemu se radi u gornjem odeljku.
Kod Nahuma: Jehova je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Jehovin u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh Naum 1:3. , gde prah od nogu označava prirodne i telesne stvari koje pripadaju čoveku, a otkuda dolaze oblaci. Isto je kod Davida označeno ovim rečima: Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem Psalam 18:9. Kada se dobra i istine vere izokrenu pomoću prirodnog razuma (lumen), kako se to zove, to se u Reči opisuje stopalima i papcima zveri , koje mute vodu, i koje gaze po razim vrstama hrane, kao kod Jezikilja: Sine čovječiji, nariči za Faraonom, i reci mu: ti si kao lavić među narodima, i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem. I potrču svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih ne će više mutiti noga čovječija niti će ih papak od životinje mutiti Jezekilj 32:2? 32:13), gde se govori o Egiptu, kojim su označena znanja, kao što je pokazano u br. 1164, 1165, 1462; stoga su nogama i papcima koji mute potoke i vode označene reči-znanja koji potiču od čulnih i prirodnih stvari pomoću kojih ljudi umuju o misterijama vere; takvi ne veruju ništa ako to ne razumeju, a posledica je toga da ništa ni ne veruju; jer što više takve osobe umuju, to manje veruju; vidi o ovome predmetu šta je rečeno u br. 128-130, 215, 232, 233, 1072, 1385. Iz svega ovoga sada je jasno da se stopalima u Reči označavaju prirodne stvari; ali šta je dalje time označeno, pokazuje se iz nizova stvari o kojima se govori.