Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1675

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1675. Horeji u planini njihovoj Siru. Da ovo označava ubeđenja u obmanama (neistinita ubeđenja), koja dolaze od ljubavi prema sebi, jasno je iz značenja „Horeja“ i iz značenja „Sira“. Što je tiče Horeja, oni su živeli na planini Siru, kao što se vidi iz Postanja 36:8, 20. itd, gde se govori o Isavu, koje se naziva

Edomom. „Isavom“ ili „Edomom“, u dobrom smislu, označen je Gospod u pogledu Njegove Ljudske Suštine, a On je isto tako pretstavljen Isavom i Edomom, kao što se vidi iz mnogih odlomaka kako u istorijskim tako i u proročkim delovima; o kojima če biti više, po Božanskoj milosti Gospodovoj, u onome što sledi. Pošto su Horejima pretstavljeni oni koji su u neistinitim ubeđenjima, i pošto su u to vreme pretstave (reprezentativi) bili i stvarni događaji, to je Isavovo isterivanje Horeja sa planine Sir, pretstavljalo nešto slično. O ovome se kaže kod Mojsija: I za nju se mislilo da je zemlja divovska (Rafaji); u njoj pređe življahu divovi, koje Amonci zvahu Zamzumi; bijahu narod velik i jak i bijahu visoki kao Enakimi; ali ih istrijebi Gospod ispred njih, te oni preuzeše zemlju njihovu i ostaše na mjestu njihovu do danas (Zakoni Ponovljeni 2:20-22) Ovo pretstavlja i označava isto ono što se kaže za Holodogomora, naime, da su Holodogomor i carevi s njim pobili Horeje na planini Siru; jer je Holodogomorom, kao što je rečeno, pretstavljeno Gospodovo dobro i istina u detinjstvu, a to je Gospodova Ljudska Suština u odnosu na dobro i istinu u to vreme, pomoću kojih je srušio neistinita ubeđenja, to jeste paklove pune ovakvih đavolskih četa, koje su pokušavale da sruše svet duhova, pa prema tome i ljudski rod preko lažnih ubeđenja. A kako su Isav i Edom pretstavljali Gospoda u pogledu Njegove Ljudske Suštine, tako su i planina Sir ili Edom kao i Faran pretstavljali stvari koje pripadaju Njegovoj Ljudskoj Suštini, to jest nebeske stvari ljujbavi. Ovo se vidi kod Mojsija: Jehova izide sa Sinaja, i opkzaa im se sa Sira; zasja s gore Farankse (Parana) , i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. Doista ljubi narode, svi su sveti u ruci tvojoj; a oni se slegoše k nogama tvojim da prime rijeći tvoje (Zakoni Ponovljeni 33:2, 3). „Jehova izide sa gore Sira“, i „zasja sa gore Faranske“ označava Gospodovu Ljudsku Suštinu. Svak može da vidi da pokazivanje sa gore Sira, ne označava planine ni njihove žitelje, nego Božanske stvarnosti, a to su nebeske stvari Gospodove Ljudske Suštine, koja se opisuje time što se kaže da se Jehova pokazao i zasjao sa nje (te planine). Da „Sir“ ima ovo značenje, vidi se iz pesme Debore i Varaka (Baraka), u knjizi O Sudijama: Gospode, kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše i nebesa kapahu. Brda se rastapahu pred Gospodom; taj Sinaj pred Gospodom Bogom Izrailjevim Sudije 5:4, 5). Ovde „silaziti sa Sinaja“ kao i „ići sa polja Edomskoga“ označava isto. Ovo se još više pokazuje u Valamovom (Barakovom) proročanstvu (a on je bio jedan od sinova istoka ili Sirije, gde su postojali ostaci Drevne Crkve), a što se kaže kod Mojsija: Vidim Ga, ali ne sad, gledam Ga, ali ne iz bliza. Izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja, koja će razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. I Edoma će osvojiti i Sira će osvojiti neprijatelji njegovi (Brojevi 24:17, 18). Ovde „vidim Ga“ i „gladam Ga, ali ne iz bliza“, označava Gospodov dolazak na svet; čija se Ljudska Siština naziva „zvijezdom iz Jakova“, koja treb a se podigne, tako se isto naziva i „Edomom“ i „Sirom“; da Edom i Sir nisu trebali da budu nasleđe, jasno je svakome. Da „Sir“, koji pripada Njegovim neprijateljima, ili planini Njegovih neprijatelja, treba da budu Njegovo nasleđe, znači isto što i na mnogo drugim mesta, gde se kaže da će Njegovi neprijatelji biti izagnani, i da će On zaposesti njihovu zemlju. Brdo Faransko (Paran) ili El-Faran, znače isto, što je jasno iz Avakuma. Bog će doći s Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se naopuni hvale njegove Avakuma 3:3. Ali treba znati da brda i zemlje imaju i da dobijaju značenje prema onima koji ih nastanjuju; od Horeja, kad su Horeji tamo živeli; a kada su oni bili izagnani, prema onima koji su ih izagnali, kao od Isava ili Edoma, kao i iz drugih izvora; pa stoga značenja postoje u dva smisla, pravm i obrnutim; u pravom, ta mesta označavaju Gospodovu Ljudsku Suštinu; a u obrnutom smislu, ljubav prema sebi. Gospodova Ljudska Suština je sama nebeska ljubav, a suprotost nebeskoj ljubavi je ljubav prema sebi. Tako ovde Horeji označavaju lažna ubeđenja od ljubavi prema sebi. Ima lažnih ubeđenja od ljubavi prema sebi, i lažnih ubeđenja od ljubavi prema svetu; lažna ubeđenja od ljubavi prema sebi su najprljavija, a lažna ubeđenja od ljubavi prema svetu nisu tako prljava. Lažna ubeđenja od ljujbavi prema sebi su suprotna nebeskim stvarima ljubavi; dok su lažna ubeđenja od ljubavi prema svetu suprotna duhovnim stvarima ljubavi. Lažna ubeđenja od ljubavi ka sebi nose sa sobom želju da vladaju nad svim stvarima; i ako im se prepreke popuste, oni navale, pa žele da vladaju svemirom, i nad Samim Jehovom, kao što je bilo pokazano. Stoga se ovakva ubeđenja ne podnose u drugom životu. Dok ubeđenja od ljubavi prema svetu ne navaljuju toliko; samo do ludila po kome nisu zadovoljni svojom sudbinom. Oni uzalud teže ka nebeskoj radosti, i žele da prisvoje tuđa dobra, ali ne toliko s namerom da zapovedaju. No među ovim ubeđenjima postoje bezbrojne razlike.

  
/ 10837