Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10177

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10177. 1. Jošte načini oltar kadioni. Da ovo označava reprezentativ milostivog slušanja i primanja od strane Gospoda svih stvari bogoštovanja iz ljubavi i ljubavi prema bližnjem, vidi se iz značenja oltara kadionog , što je reprezentativ onih stvari bogoštovanja koje uzdižu ka Gospodu. Da su ovo one stvari koje su od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, videće se u onome što sledi.

2. Oltar ima slično značenje onome što je na njemu; jer oltar je ono što sadrži, i na njemu su stvari koje su sadržane; a stvar sadržana čini jedno sa stvari koja sadrži, kao sto i hleb koji je na njmu, kao čaša i vino koje je u njoj. Oltar je bio načinjen za tamjan (kad), ne sto, jer je oltar kod Izrailjske nacije bio glavni reprezentativ bogoštovanja, vidi br. 4192, 4541, 8941, 9714.

3. Oltar kadioni predstavljao je slušanje i primanje svih stvari bogoštovanja od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, jer je dim i kretanje dima nagore označavalo ono što se uzdiže i što se prima od Gospoda. Ali svetost i pobožnost, koje ne proizlaze iz ljubavi, doista se čuju, ali se ne primaju, jer je to licemerna svetost i pobožnost, jer je samo spoljašnja bez unutrašnjeg; a sveto spoljašnje bez unutrašnjeg prolazi kroz, ali ne dalje od prvoga praga neba, i tamo se rasipa; ali sveto spoljašnje s unutrašnjim, prodire u samo nebo, već prema prirodi unutrašnjeg, stoga do Gospoda. Jer sveto spoljašnje bez unutrašnjeg je stvar izgovaranja i pokreta; dok sveto spoljašnje od unutrašnjeg potiče od srca; o prethodnom i potonjem vidi što je pokazano u br. 8252-8257.

6. U šatoru ispred zavesa, bio je sto, na kome su bili hlebovi lica. Bio je i sve'njak sa žišcima, a bio je i oltar kadioni. Hleblom lica bila je predstavljena ljubav ka Gospodu; žišcima na svećnjaku, ljubav prema bližnjem i vera; a tamjanom na oltaru, bogoštovanje; ovaj (tamjan) se palio svakoga jutra i svake večeri kada su se postavljali žišci.

Stoga je očito da je paljenje tamjana predstavljalo bogoštovanje Gospoda od ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a samim šatorom, u kojemu se izvodilo, bilo je predstavljeno nebo, gde je svo bogoštovanje ovoga karaktera.

Da hleb predstavlja nebesko dobro, koje je dobro ljubavi od Gospoda, može se videti u br. 9545; da svećnjak predstavlja duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vere, u br. 9548-9561; a šator je predstavljao nebo, 9457, 9481, 9485, 9784, 9963.

7. Kad se pomene bogoštovanje, misli se na sveto stanje koje se postiže molitvama, divljenjem, ispovedanjima, i sličnim pobožnostima, koje proizlaze iz unutrašnjih stanja ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da te stvari sačinjavaju bogoštovanje, označeno paljenjem tamjana, jasno je iz sledećih odlomaka, Izlivam pred njim moljenje svoje, i tugu svoju pred njim kazujem (Psalam 141:2). I u Otkrovenju, Četiri životinje padoše pred jagnjetom i četiri starešine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetih (Otkr. 5:8). Ponovo, Drugi anđeo stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da molitvama svih svetih. I dim od kađenja u molitvama svetih iziđe iz ruke njegove pred Boga (Otkr. 8:3, 4).

8. Pošto je tamjan označavao bogoštovanje i njegovo uzdizanje, to jest, slušanje i primanje od Gospoda, stoga je Mojsije zapovedio da se uzme kadionica sa tamjanom, i pali pred Jehovom, da bi znali koga će Jehova izabrati da ga čuje (Brojevi XVI, i sledeći stihovi); i kada su ljudi mrmljali , Aron je jurnuo među skupštinu sa tamjanom, kad je počeo pomor, i tako ga zaustavio (Brojevi 16:44-49). I kod Malahija, jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar Malahija 1:11. I kod Mojsija,

I sinovi Levijevi učiće Jakova uredbama i Izrailja zakonu, stavljaće tamjan u nozdrve tvoje, i prinos na oltar tvoj (Zak. Ponov. (33:10). Kaže se, stavljaće tamjan u nozdrve, jer se nozdrvama označava opažanje, br. 4624-4634; ovde se dodaje prinos, jer i njime je označeno dobro ljubavi.

9. Ali u obrnuom smislu, paljenjem tamjana, označava se bogoštovanje od obrnutih ljubavi, jer su ovo ljubavi pema sebi i svetu, kao paljenje tamjana drugim bogovima (Jer. 1:16; 16:3, 5); paljenjem tamjana likovima (idolima) (Jezikilj ?; ?); i kaditi (paliti tamjan) Valima (Osija 2:13).

10. Pošto paljenje tamjana označava stvari koje uzdižu i koje Božansko prima, to se isto tako može primeniti i na Neznabošce u njihovim religijskim obredima. Dobro je poznato u istoriji da su Rimljani i druge nacije koristile tamjan, kadionice, i posude sa tamjanom. Religijski obredi ove vrste potiču od Drevne Crkve, koja je bila proširena u nekoliko oblasti Azije – u Siriji, Arabiji, Babilonu, Egiptu, i Hananu. Ta je Crkva bila reprezentativna Crkva, čije su spoljašnje stvari predstavljale unutrašnje, koje su nebeske i duhovne. Mnogi su religijski obredi, uključujući paljenje tamjana, prešli od te Crkve okolnim nacijama do Grčke i Italije. Jedan od tih obreda bila je da čedne device, nazvane vestalke, bdiju nad svetom vatrom.

11. Tamjan koji se palio u Drevnoj Crkvi, a otuda i u Izrailjskoj Crkvi, pripremao se od mirisavih sastojaka – stakte, oniha, galbanuma, i tamjana, jer miris označava opažanje, a miomiris zahvalno opažanje, vidi br. 925, 1514, 1517-1519, 4748, 10054. A tamjan je posebno označavao istinu vere, pa stoga kada se tamjan pomene u Reči, tada se pominje i ulje, hleb, i prinosi, ili zlato, kojima se označava dobro ljubavi, kao kod Isaije,

Svi iz Sabe doći će, zlato i kad doneće, i slavu Jehovinu javljaće (Isaija 60:6. Tako isto i oni koji su dolazili od Istoka, o kojima je napisano kod Mateje, i dođoše mudraci s istoka, tražeći Gospoda koji se rodi u to vreme, i otvoriši svoja blaga, darovaše ga zlatom, tamjanom, i miomirisom Mateju 2:1, 2, 11).

Da su se oni koji su dolazili s Istoka u Reči nazivali sinovima istoka, je stoga što označavaju one koji su bili u poznanjima dobra i istine, što se može videti u br. 3249, 3762; slično Saba, br. 1171, 3240; da zlato označava dobro ljubavi, može se videti u onome što je navedeno, br. 9874, i br. 9881.

12. I kod Jeremije,

I donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom Jeremija 17:26. ; a darovima se označavalo dobro ljubavi, vidi br. 9992, 10137. Otuda je očito da tamjan u Reči označava istinu vere; jer u Reči, gde se govori o dobru, govori se i o istini, zbog nebeskog braka, koji je između dobra i istine u svemu što je tamo; vidi navedeno, br. 9263, 9314. To je bio razlog da su se ulje i tamjan postavljali kao ponude za greh (Levitska 2:1, 2, 15), ali ne i prinos za greh (Levitska 5:11); a ni prinos za sumnju ljubavnu (ljubomoru) (Brojevi 5:15). Ulje i tamjan se nisu postavljali za ove, jer su bili namenjeni iskupkljenju od zala; jer sve dok se čovek iskupljuje, ne može da prima dobro ljubavi i istinu vere, jer im se zla protive; drugačije je posle iskupljivanja ili uklanjanja zala.

13. Pošto se dobro ljubavi ne može dati bez istine vere – jer dobro čini istinu, i ono je onakvo kakvim ga istina oblikuje – stoga se na svaku ponudu stavljao tamjan; kao i na hleb lica, na stolu u šatoru od sasatnka (Levitska 24:7). Jer hleb označava dobro ljubavi, br. 3478, 3813, 10040, 10137).

  
/ 10837