Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 494

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

494. Verse 4. And the smoke of the incense with the prayers of the saints ascended out of the angel's hand before God, signifies the conjunction of all with the Lord. This is evident from the signification of "the smoke of the incense" as being the truths of spiritual good (of which presently); also from the signification of "the prayers of the saints," as being truths from good with those who were to be separated from the evil and saved (of which above, n. 493; also from the signification of this "angel" as being heaven (as above, n. 490; therefore "out of the hand of the angel" means by means of heaven; also from the signification of "before God," as being to be conjoined with the Lord (See above, n. 462, 477, 488); therefore "the smoke of the incense with the prayers of the saints ascended out of the angel's hand before God" signifies the conjunction of all with the Lord effected by means of heaven. "The smoke of the incense" signifies truths from spiritual good, because "frankincense," from which the smoke came, signified spiritual good, and the "fire" with which the frankincense was kindled signified celestial good; thence the "smoke" ascending therefrom signifies truth from good, for all truth proceeds from good. This is why "smoke" became representative; "the smoke of the incense," which was agreeable from its fragrance and sweet odor, was a representative of truth from good; for "fragrance and sweet odor" signify what is agreeable and acceptable (See above, n. 324). "Smoke" has a similar signification in Moses:

The sons of Levi put smoke in Thy nostrils, and a whole burnt-offering upon Thine altar (Deuteronomy 33:10).

"The sons of Levi" mean those who are in truths of spiritual good; these truths are signified by "smoke," and celestial good is signified by "the whole burnt-offering." The smoke of incense is also called "a cloud of incense" (Ezekiel 8:11). Thence also "smoke" in the contrary sense signifies falsity from evil (in Isaiah 34:10; Joel 2:30; Nahum 2:13; Psalms 18:8; 37:20), because the fire that makes such smoke signifies the evil of love.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.