Bible

 

Ponovljeni Zakon 31

Studie

   

1 Potom dođe Mojsije i kaza ove reči svemu Izrailju,

2 I reče im: Meni ima danas sto i dvadeset godina, ne mogu više odlaziti i dolaziti; a i Gospod mi je rekao: Nećeš preći preko tog Jordana.

3 Gospod će Bog tvoj ići pred tobom, i istrebiće one narode ispred tebe, i ti ćeš ih naslediti; Isus će ići pred tobom kao što je kazao Gospod.

4 I učiniće Gospod s njima kako je učinio sa Sionom i Ogom, carevima amorejskim i sa zemljom njihovom, te ih je istrebio.

5 Zato kad vam ih preda Gospod učinite im sasvim onako kako sam vam zapovedio.

6 Budite slobodni i hrabri, i ne bojte ih se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti.

7 Potom dozva Mojsije Isusa, i reče mu pred svim Izrailjem: Budi slobodan i hrabar; jer ćeš ući s ovim narodom u zemlju za koju se zakleo Gospod ocima njihovim da će im je dati, a ti ćeš im je razdeliti u nasledstvo.

8 Jer Gospod koji ide pred tobom biće s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti, ne boj se i ne plaši se.

9 I Mojsije napisa ovaj zakon, i dade ga sveštenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, i svim starešinama Izrailjevim.

10 I zapovedi im Mojsije govoreći: Svake sedme godine, u određeno vreme godine oprosne, na praznik senica,

11 Kad dođe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svog na mestu koje izabere, čitaj ovaj zakon pred svim Izrailjem da čuju,

12 Sabravši narod, ljude i žene, decu i došljake, koji budu u mestima tvojim, da čuju i uče da se boje Gospoda Boga vašeg, i drže i tvore sve reči ovog zakona;

13 I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka čuju i uče bojati se Gospoda Boga vašeg, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je nasledite.

14 A Gospod reče Mojsiju: Evo, približi se vreme da umreš. Dozovi Isusa i stanite obojica u šatoru od sastanka, da mu dam zapovesti. I otide Mojsije i Isus, i stadoše u šatoru od sastanka.

15 I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora.

16 I reče Gospod Mojsiju: Evo, ti ćeš počinuti s ocima svojim; a narod ovaj ustavši činiće preljubu za tuđim bogovima one zemlje u koju ide, i ostaviće me i pokvariće zavet moj, koji učinih s njima.

17 I onda će se raspaliti moj gnev na njih, i ostaviću ih, i sakriću lice svoje od njih; oni će se proždreti, i snaći će ih zla mnoga i nevolje; i onda će reći: Da me ne snađoše ova zla zato što Bog moj nije posred mene?

18 A ja ću onda sasvim sakriti lice svoje za sva zla koja učiniše obrativši se k drugim bogovima.

19 Zato sad napišite sebi ovu pesmu, i nauči je sinove Izrailjeve; metni im je u usta da mi ta pesma bude svedok na sinove izrailjeve.

20 Jer ću ga odvesti u zemlju za koju sam se zakleo ocima njegovim, u kojoj teče mleko i med; onde će jesti i nasitiće se i ugojiće se, pa će se onda obratiti k drugim bogovima i njima će služiti, a za mene neće mariti, i pokvariće zavet moj.

21 A kad ga snađu zla mnoga i nevolje, onda će ta pesma svedočiti na njih; jer se neće zaboraviti niti će je nestati iz usta semena njihovog. Jer znam misli njihove i šta će još danas činiti, pre nego ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo.

22 I napisa Mojsije tu pesmu onaj dan, i nauči sinove Izrailjeve.

23 I Gospod dade zapovesti Isusu Navinom govoreći: Budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo i ja ću biti s tobom.

24 I kad napisa reči ovog zakona u knjigu, sve do kraja,

25 Zapovedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, govoreći:

26 Uzmite ovu knjigu zakona i metnite je pokraj kovčega zaveta Gospoda Boga svog, da bude onde svedok na vas.

27 Jer znam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dokle sam još živ s vama, do danas, bejaste nepokorni Gospodu; a kamoli kad ja umrem?

28 Skupite meni sve starešine od plemena svojih i upravitelje svoje da im kažem da čuju ove reči, i da im zasvedočim nebom i zemljom.

29 Jer znam da ćete se po smrti mojoj pokvariti, i zaći s puta koji vam zapovedih; i zato će vas zadesiti ovo zlo najposle, kad stanete činiti što je zlo pred Gospodom gneveći Ga delom ruku svojih.

30 I izgovori Mojsije da čuje sav zbor Izrailjev reči ove pesme do kraja.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.