Bible

 

Ponovljeni Zakon 27

Studie

   

1 I zapovedi Mojsije sa starešinama Izrailjevim narodu govoreći: Držite sve ove zapovesti koje vam ja danas zapovedam.

2 I kad pređeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko i namaži ga krečom.

3 I napiši na njemu sve reči ovog zakona, kad pređeš da uđeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, u zemlju gde teče mleko i med, kao što ti je kazao Gospod Bog otaca tvojih.

4 Kada, dakle, pređeš preko Jordana, podigni to kamenje, za koje ti zapovedam danas, na gori Evalu, i namaži ga krečom.

5 I načini onde oltar Gospodu Bogu svom, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožđem tesati.

6 Od celog kamenja načini oltar Gospodu Bogu svom, i na njemu prinesi Gospodu Bogu svom žrtve paljenice.

7 Prinesi i zahvalne žrtve, i jedi ih onde, i veseli se pred Gospodom Bogom svojim.

8 I napiši na tom kamenju sve reči ovog zakona dobro i razgovetno.

9 I reče Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izrailju govoreći: Pazi i čuj Izrailju, danas si postao narod Gospoda Boga svog.

10 Zato slušaj glas Gospoda Boga svog, i tvori zapovesti Njegove i uredbe Njegove, koje ti ja danas zapovedam.

11 I zapovedi Mojsije u onaj dan narodu govoreći:

12 Ovi neka stanu da blagosiljaju narod na gori Garizinu, kad pređete preko Jordana: Simeun, Levije, Juda, Isahar, Josif i Venijamin.

13 A ovi neka stanu da proklinju na gori Evalu: Ruvim, Gad, Asir, Zavulon, Dan, i Neftalim,

14 I neka progovore Leviti, glasovito i kažu svima u Izrailju:

15 Proklet da je čovek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, delo ruku umetničkih, ako bi i na skrivenom mestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka kaže: Amin.

16 Proklet da je koji bi ružio oca svog ili mater svoju. A sav narod neka kaže: Amin.

17 Proklet da je koji bi pomakao među bližnjeg svog. A sav narod neka kaže: Amin.

18 Proklet da je koji bi zaveo slepca s puta. A sav narod neke kaže: Amin.

19 Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka kaže: Amin.

20 Proklet da je koji bi obležao ženu oca svog, te otkrio skut oca svog. A sav narod neka kaže: Amin.

21 Proklet da je koji bi obležao kakvo god živinče. A sav narod neka kaže: Amin.

22 Proklet da je koji bi obležao sestru svoju, kćer oca svog ili kćer matere svoje. A sav narod neka kaže: Amin.

23 Proklet da je koji bi obležao taštu svoju. A sav narod neka kaže: Amin.

24 Proklet da je koji bi ubio bližnjeg svog iz potaje. A sav narod neka kaže: Amin.

25 Proklet da je koji bi primio kakav poklon da ubije čoveka prava. A sav narod neka kaže: Amin.

26 Proklet da je koji ne bi ostao na rečima ovog zakona, i tvorio ih. A sav narod neka kaže: Amin.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1298

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1298. I bjehu im opeke mjesto kamena. Da ovo označava da biti u obmani umesto umesto u istini, jasno je iz značenja „opeke“, za koju smo pokazali da znači obmanu; I iz značenja „kamena“, koji u širem smislu označava istinu, o čemi vidi gore (br. 643). Kamen označava istinu zato što su granice među pradrevnim ljudima bile označene kamenovima, a i te za to što su postavljali kamenove kao svedoke da je nešto tako ili ovako, ili da je nešto istinito; što se vidi po tome kako je Jakov postavio kamen kao stub (Postanje 28:22), 35:14), kao i po kamenom stubu između Lavana i Jakova (Postanje 31:46, 47, 52), kao i po oltaru koji su za svedočanstvo sazidali blizu Jordana Ruvimovi sinovi, Gad, i Manasija, (Jošua 22:10, 28, 34). Stoga U Reči „kamenje“ označava istine; i to ne samo oltarsko kamenje, nego i drago kamenje na Aronovom oplećku kao i na opršnjaku suđenja, čime su bile označene svete istine koje imaju izvor u ljubavi. Što je tiče oltara, kad su ustanovljena žrtvovanja kao deo bogoštovanja, (treba reći) da je oltar pretstavljao reprezentativno bogoštovanje Gospoda u opštem smislu (ili u celini), a da su kamenovi pretstavljali svete istine u bogoštovanju; pa je stoga bilo zapoveđeno da se oltar sagradi od celih kamenova, neisklesanih, a bilo je zabranjeno i koristiti gvožđe na njima (Zakoni Ponovljeni 27:5-7; Jošua 8:31); a to iz razloga što tesano kamenje, kao i kamenje na kome je korišteno gvožđe, označavaju ono što je veštačko, pa prema to i ono što je lažno u bogoštovanju;

to jest, ono što je zamisao čovekovog srca. Ovo bi profanisalo bogoštovlje, što je jasno (rečeno) u Knjizi Izlaska 20:25. Iz istoga razloga gvožđe nije korišteno pri zidanju hrama (I o Carevima 6:7). (prim. prev. prema autoru, bogoštovanje u Jevrejskog crkvi je bilo čisto reprezentativno, i od takvoga biogoštovanja je zavisio uzajamni odnos Prirodnog čoveka s Duhovnim svetom). Ranije je pokazano (br. 114) da drago kamenje na Aronovo oplećku kao i naprsnik suđenja označavaju svete istine. Isto je jasno i kod Isaije: Nevoljnice, koju vjetar razmeće, koja si bez utjehe, evo ja ću namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaću te na safirima. I sinovi tvoji svi će biti naučeni od Gospoda, i obilan mir će imati sinovi tvoji (Isaija 54:11-13. Kamenovi koji su ovde imenovani označavaju svete istine, pa se stoga kaže „svi tvoji sinovi će biti naučeni od Jehove“. Otuda to da se kod Jovana kaže da su temelji zidova grada ukrašeni svakim dragim kamenom pri čemu su kamenovima data imena (Otkrivenje 21:19, 20). Sveti Jerusalim označava Gospodovo carstvo u nebu i na zemlji, čiji su temelji svete istine. Na sličan su način i kamene ploče (tablice), na kojima su bile napisani zapovesti Zakona, ili Deset Reči, označavale svete istine; stoga su bile od kamena, to jest njihov je temelj bio kamen, o čemu u Knjizi Izlaska 24:12; 31:1; Zakoni Ponovljeni 5:22; 10:1, jer su zapovesti istine vere. Pošto su u drevna vremena istine označavane kamenovima, stoga, kada je kasnije bogoštovanje izvođeno na stubovima i oltarima i u hramu, svete istine bile su pretstavljene stubovima, oltarima, i hramom, pa se stoga Gospod naziva „Kamenom“, kao kod Mojsija: Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovijeh od jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju (Postanje 59:24).

Kod Isaije: Za to ovako veli Gospod Jehova; evo, ja mećem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje ne će se plašiti (Isaije 28:1).

Kod Davida: Kamen, koji odbaciše zidari, posta glava od ugla Psalam 118:22. Isto je označeno kod Danila „kamenom isečenim iz stene“, koji je razbio u komade kip Navukodonosorov (Danijel 2:34, 35, 45).

Da „kamenje“ označava istine, jasno je i iz Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo i to će biti sva korist što će se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno krečno kamenje i ne bude više gajeva ni sunčanijeh likova (Isaija 27:9, „Oltarno kamenje“ označava istine u bogoštovlju, koje se razmeću.

Opet: Prođite, prođite kroz vrata, pripravite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima (Isaija 62:10.

„Put“ i „kamen“ označavaju istine.

Kod Jeremije:

Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Jehova, koja zatireš svu zemlju, i zamahuću rukom svojom na te i svaliću te sa stijena, i načiniću od tebe goru izgorjelu. I ne će uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš bii pustoš vječna, veli Gospod (Jeremija 51:25, 26).

Ovo se kaže za Vavilon; „gora izgorjela“ je ljubav prema sebi. „da ne će uzeti od njega ni kamena“, znači da nema istine.

  
/ 10837