725. Izraz "Muško, sina" označava doktrinu istine za crkvu koja se naziva "Novi Jerusalim, " jer "sin" označava istinu (kao što je upravo pokazano u prethodnom tekstu), a "muško, sin" označava istinu o doktrini iz Reči, dakle doktrinu stvarne istine koja je predviđena za crkvu. To znači doktrinu crkve, koja se naziva Novim Jerusalimom, jer "žena koja rodi muško, sina" znači tu crkvu (kao što je i u prethodnom tekstu prikazano). Doktrina istine, koja je za crkvu, označava se i izrazom "muško" u odlomcima koji slede. U Mojsiju: I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. (Pos. 1:27). Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni. (Pos. 5:2). Šta je sve uključeno u ono što se odnosi na prva poglavlja Postanja u odnosu na stvaranje nebesa i zemlje, raja i jedenje od drveća znanja, nije moguđe spoznati, osim iz duhovnog smisla, jer se ove istorijske stvari su ustvari izmišljeno istorijske, a ipak su svete, jer je svaka, i najmanja posebna pojedinost, gledana kao unutrašnja ili u srcu - duhovna.

[2] Ovo opisuje osnivanje najdrevnije crkve koja je nadvisila i nadmašila sve crkve na ovoj zemlji; njeno uspostavljanje reprezentuje stvaranje nebesa i zemlje, njena inteligencija i mudrost se predstavlja vrtom u Edenu, a njen silazak i pad - jedenjem s drveća znanja. Iz ovoga je jasno da "Čovek", koji se naziva "Adam i Eva", označava tu crkvu, jer se kaže: "Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek. " A, kako ta crkva podrazumeva dvoje, sledi da "muško" znači njenu istinu, a "žensko" - njeno dobro, takođe "muško" znači doktrinu, a "žensko" označava život, jer od doktrine istina je i doktrina ljubavi i milosrđa, stoga je i doktrina o životu; a život dobra je i život ljubavi i milosrđa, stoga i život doktrine, odnosno život u skladu sa doktrinom. Ova dvojnost se podrazumeva pod "muškarcem [i ženom]", a oni, sagledavani zajedno, i povezani u braku, nazivaju se "Čovek" [Homo], a takođe čine i crkvu, koja se podrazumeva pod izrazom "Čovek", kako je rečeno u prethodnom tekstu. Dakle, opet, Adam je iz reči koja znači zemlja, a zemlja od prijema semena označava crkvu u odnosu na istine doktrine, jer u Rečima semenje označava istine; dok je Eva iz reči koja znači život, kako se kaže: I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima. (Pos. 3:20). Ovo dvoje, doktrina i život, kada se uzimaju zajedno i udružuju se, kao što je slučaj u braku, nazivaju se "Čovekom", a takođe čine i crkvu, jer se čovek može smatrati čovekom, od shvatanja istine i od volje za dobrom, stoga iz doktrine života, pošto je to od razumevanja, kao i od života doktrine, jer potiče od volje. Slično je sa crkvom, jer je crkva u čoveku i ona je - čovek sam.

[3] Da ovo dvoje, koje označavaju "muško i žensko", ne treba da bude dvoje, već jedno, Gospod uči u Jevanđeljima: A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih? I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja. A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. (Mat. 19:4-6; Marko 10:6, 8). Ovaj, kao i svaki poseban deo Reči, mora se razumeti ne samo prirodno, već i duhovno, a, u slučaju da se duhovno ne razume, ne može se spoznati šta je označeno "Zato ostavi čovjek [ili suprug i supruga] oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, budu dvoje jedno tijelo" (kao što je rečeno i u poglavlju 2:24). Ovde, kao i gore, "muško i žensko" u duhovnom smislu označavaju istinu i dobro, dakle doktrinu istine, koja je doktrina o životu i život istine, što je život doktrine; to ne sme biti dvoje, već mora biti jedno, jer istina ne postaje istina u čoveku bez dobra života, niti dobro postaje dobro u nekome, bez istine o doktrini, jer dobro postaje duhovno dobro samo pomoću istina. Duhovno dobro je - dobro, ali prirodno dobro bez njega nije dobro. Kad je dvoje - jedno, onda je istina od dobra i dobro je od istine, a ovo se podrazumeva pod "jednim tijelom". Slično je sa doktrinom i životom; oni takođe čine jednog čoveka crkve kada su se doktrina o životu i život doktrine povezali u njemu, jer doktrina uči kako treba živeti i raditi, a život živi doktrinu i izvršava je. Iz ovoga se takođe može videti da izraz "muško, sin" označava doktrinu ljubavi i milosrđa, dakle doktrinu o životu.

[4] Pošto se istina doktrine, ili doktrina istine označava izrazom "muško", dat je sledeći zakon: Odvajaćeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. Sve prvence u stoci svojoj krupnoj i sitnoj što bude muško, posveti Gospodu Bogu svojemu; ne radi na prvencu od krave svoje, i ne strizi prvenca od ovaca svojih. (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) (Izl. 13:12, 15; Pon. Zak. 15:19; Luka 2:23). Jer, iz braka istine i dobra, koji je, kako je rečeno gore, u duhovnom smislu, reprezentovan brakom čoveka i žene, rođeni su istine i dobra, a time se u tom smislu označavaju "sinovi i kćeri, " gde su istine predstavljene izrazom "sinovi", a dobra izrazom "kćeri"; a, kako se svaki čovek reformiše i regeneriše putem istina (jer, bez istine, čovek ne zna šta je dobro, ili kakva je priroda dobra, i, zbog toga, on ne zna put do neba), proističe da je istina, koja je ono, što je prvo rođeno od braka istine i dobra, posvećena Jehovi. Ova istina prvobitno rođena je takođe doktrina istine, jer ono što je prvo je u potpunosti sadržano u svemu što sledi, tako je i prvobitna istina sadržana u celokupnoj istini, a sva istina je doktrina. Međutim, mora se oprezno primetiti da "prvenac" označava istinu koja je od dobra milosrđa, pa zato označava dobro milosrđa u svojoj formi i po svom kvalitetu, a time i istini. Jer istina je oblik dobra i kvalitet dobra. Ovo je označeno putem izraza "prvenac", jer iz dobra ljubavi, koga označava materica sa detetom u njoj, ne može se roditi ništa drugo nego dobro od milosrđa; a, ovo dobro ne postaje dobro, dok se ne formira i ne ograniči, to jest, sve dok se ne nalazi u obliku u kome ima svoj kvalitet, a njen oblik se zove istina, a unutar tog oblika je - dobro.

[5] Iz onoga što je do sada rečeno, može se videti zašto je zapoveđeno: Tri puta preko godine sve muškinje tvoje da izlazi pred Gospoda Boga. Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. Tri puta u godini neka dođe svako muško pred Gospoda Boga tvojega na mjesto koje izabere: na praznik prijesnijeh hljebova, na praznik nedjelja i na praznik sjenica, ali niko da ne dođe prazan pred Gospoda; (Izl. 23:17; 34:23; Pon. Zak. 16:16); Naime, na tri praznika, koji označavaju sve regeneracije, od prve do poslednje; i kako se sve regeneracije sprovode istinama o doktrini koje je napravio Gospod, kada su one u skladu sa načinom života, tako da su svi muškarci, po kojima su istine označene, predstavljali sebe pred Gospodom da bi ih On očistio i nakon toga počeo da ih vodi. Štaviše, "tri puta u godini" označava neprekidno, a "lice Gospodnje", što je Božanska ljubav, kojom se čovek vodi. A to je učinjeno zato, što je "Jerusalim" označavao crkvu u pogledu doktrine, a zatim i doktrinu crkve.

[6] Budući da su "žrtve paljenice" označavale nebeske i duhovne stvari, i to: "paljenice" nebeske stvari, a "žrtve" - duhovne stvari, daje se zakon: Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko između vas hoće da prinese Gospodu žrtvu od stoke, prinesite žrtvu svoju od goveda ili od ovaca ili od koza. Ako mu je žrtva paljenica od goveda, neka prinese muško, zdravo; na vratima Šatora od sastanka neka je prinese drage volje pred Gospodom. (Lev. 1:2, 3; 3:1, 6). Razlozi su bili da nebeske stvari, poput ljubavi prema Gospodu, potiču od braka dobra i istine, ali su duhovne stvari poput ljubavi prema bližnjem, a ne od braka, nego kod krvnog odnosa istine sa dobrom; istine i dobra u krvnom odnosu su kao sestre i braća. Istine i dobra su, u braku istine i dobra, kao muž i žena. Zbog toga su paljenice bile označene pomoću izraza "muško, zdravo", što označava stvarne istine iz Reči ili iz doktrine iz Reči, koje su povezane pomoću dobra ljubavi prema Gospodu, a to dobro je označeno "paljenicama" Žrtve su bile "bilo od muškog, bilo ili ženskog", jer je "muško" označavalo istine a "žensko" dobra, koji su spojeni, ali ne brakom, već krvnim odnosom; i kako su oba, kao braća i sestre, bila od jednog roditelja, bogopoštovanje je bilo podjednako zadovoljavajuće od istine i od dobra, odnosno - i od muškog i od ženskog.

[7] Pošto je sva duhovna hrana od istina, koje su od dobra, tako je dat i zakon: Svako muško između sinova Aronovijeh neka to jede zakonom vječnim od koljena do koljena od žrtava koje se pale Gospodu; što se god dotakne toga, biće sveto Svako muško između sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama. Svako muško između sveštenika neka je jede; na svetom mjestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama. (Lev. 6:18, 29; 7:6). To je bio zakon zato što "muškarci" označavaju istine doktrine, koje su naučne, kao i u prethodnom tekstu, a "sveštenici" označavaju dobra ljubavi koja je dobro života, dok preporuka označena sa "neka to jede; svetinja je nad svetinjama" koja je pripadala Aronu i njegovim sinovima, označava duhovnu hranu.

[8] U Mojsiju: Kad dođeš pod koji grad da ga biješ, prvo ga ponudi mirom. Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran. Ako li ne učini mira s tobom nego se stane biti s tobom, tada ga bij. I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu mačem. A žene i djecu i stoku i što god bude u gradu, sav plijen u njemu otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj. (Pon. Zak. 20:10-14). Svaki muškarac u gradu koji nije prihvatio mir treba da bude pokošen oštricom mača, ali ne i žene, deca i stoka, jer "grad" označava doktrinu, dok izraz "grad naroda u zemlji Hananskoj" predstavlja doktrinu obmana, isto kao i muškarci tog grada; izraz "ne učini mira" označava da se ne slažu sa istinama i dobrima crkve, koju su označili "sinovi Izrailjevi". Izraz "ivica mača", kojim bi muškarci trebalo da se pokose, označava istinu koja uništava laž. I to zato što se isključivo obmane bore protiv istine i dobra i uništavaju ih, ali, to ne važi za zla bez obmana. Izraz "žene i djecu i stoku", koji su u narodima označavali zla, predviđa zla koja ne treba pokositi mačem, jer zla mogu biti podređena, izmenjena i reformisana putem istine.

[9] U Jeremiji: Proklet da je čovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreći: rodi ti se sin. I taj čovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatre i ne bi mu žao! neka sluša viku ujutru i vrisku u podne, (Jer. 20:15, 16). Ovo se govori o onima koji su u devastiranoj crkvi, u kojoj vladaju, i ne prihvataju ništa drugo osim lažnosti; stoga se kaže: "Proklet da je čovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreći: rodi ti se sin," što označava onog, ko priznaje obmanu i proglašava je istinom, stoga je doktrina obmane postavljena na mesto doktrine istine; izraz "vrlo ga obradova" označava prihvatanje od naklonosti ka obmanama; "I taj čovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatre" označava da će to biti sa doktrinama koje su iz čistih obmana, koje je Gospod istrebio iz crkve, kao i u gradovima Hananskog naroda koji je uništio; vrši se poređenje sa gradovima, jer "gradovi" označavaju doktrine.

[10] U Jezekilju: I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. (Jezek. 16:17). To se govori o "gnusobama Jerusalima", koji označavaju krivotvorenje i skrnavljenje Reči, putem neurednih želja prema telesnim i zemaljskim ljubavima; izraz "krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh" označava znanje dobra i istine bukvalnog smisla Reči; Oni se zovu "nakitom" jer sadrže u sebi duhovne istine i dobra, a nazivaju se "krasnim nakitom" jer nakit simbolizuje, kroz pojavnu formu, untarnje stvari; stvari koje su "zlatne" označavaju one, koji su od dobra, a stvari koje su "srebrne" su stvari od istina; izraz "načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima" označava obmane, koje se pojavljuju kao istine o doktrini, ali koje su krivorvorene; izraz "muške likove" predstavlja pojavljivanje istine, koja ustvari predstavlja obmane, a "kurvala si se s njima" znači krivotvorenje.

[11] U Malahiji: Proklet da je varalica, koji ima u svom stadu muško i zavjetuje, pa prinosi Gospodu kvarno; jer sam velik car, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strašno među narodima. (Mal. 1:14). Izraz "U svom stadu muško" označava pravu istinu doktrine iz Reči; Izraz "kvarno" označava ono što je falsifikovano; izraz "zavjetuje, pa prinosi" označava obožavanje stvari falsifikovanih, u slučaju kada se prava istina zna; da je ovo lažno obožavanje iz pakla, označeno je pomoću izraza "Proklet da je varalica." Iz onoga što je sada prikazano iz Reči, u odnosu na značenje "muškaraca" i "sinova", može se videti da "žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda, I rodi muško, sina" označava doktrinu istine, dakle doktrinu ljubavi i milosrđa, predviđenu za crkvu koja se zove Novi Jerusalim (o kojoj se govori u dvadeset prvom poglavlju ove knjige).