Bible

 

Ponovljeni Zakon 16

Studie

   

1 Drži mesec Aviv, te slavi pashu Gospodu Bogu svom, jer meseca Aviva izveo te je Gospod Bog tvoj iz Misira noću.

2 I zakolji pashu Gospodu Bogu svom, od krupne i sitne stoke, na mestu koje izabere Gospod da onde nastani ime svoje.

3 Ne jedi s njom hleb kiseli; sedam dana jedi s njom presan hleb, hleb nevoljnički, jer si hiteći izašao iz zemlje misirske, pa da se opominješ dana kad si izašao iz Misira, dok si god živ.

4 I da se ne vidi u tebe kvasac za sedam dana nigde među granicama tvojim, i da ne ostane preko noćništa do jutra od mesa koje zakolješ prvi dan uveče.

5 Ne možeš klati pashe na svakom mestu svom koje ti da Gospod Bog tvoj;

6 Nego na mestu koje izabere Gospod Bog tvoj da onde nastani ime svoje, onde kolji pashu uveče o sunčanom zahodu u isto vreme kad si pošao iz Misira.

7 A peci je i jedi na mestu koje izabere Gospod Bog tvoj; i sutradan vrativši se idi u svoje šatore.

8 Šest dana jedi presne hlebove, a sedmi dan da je praznik Gospodnji, tada ne radi ništa.

9 Sedam nedelja nabroj; kad stane srp raditi po letini, onda počni brojati Sedam nedelja.

10 Tada praznuj praznik nedelja Gospodu Bogu svom; šta možeš prinositi dragovoljno kako te bude blagoslovio Gospod Bog tvoj.

11 I veseli se pred Gospodom Bogom svojim ti i sin tvoj i kći tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji bude u mestu tvom, i došljak i sirota i udovica, što budu kod tebe, na mestu koje izabere Gospod Bog tvoj da onde nastani ime svoje.

12 I opominji se da si bio rob u Misiru, te čuvaj i tvori uredbe ove.

13 Praznik senica praznuj sedam dana, kad zbereš s gumna svog i iz kace svoje.

14 I veseli se na praznik svoj ti i sin tvoj i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit i došljak i sirota i udovica, što budu u mestu tvom.

15 Sedam dana praznuj praznik Gospodu Bogu svom na mestu koje izabere Gospod, kad te blagoslovi Gospod Bog tvoj u svakoj letini tvojoj i u svakom poslu ruku tvojih; i budi veseo.

16 Tri puta u godini neka dođe svako muško pred Gospoda Boga tvog na mesto koje izabere: na praznik presnih hlebova, na praznik nedelja i na praznik senica, ali niko da ne dođe prazan pred Gospoda;

17 Nego svaki s darom od onog što ima, prema blagoslovu Gospoda Boga tvog kojim te je darivao.

18 Sudije i upravitelje postavi sebi po svim mestima koja ti da Gospod Bog tvoj po plemenima tvojim, i neka sude narodu pravo.

19 Ne izvrći pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona. jer poklon zaslepljuje oči mudrima i izvrće reči pravednima.

20 Sasvim idi za pravdom, da bi bio živ i nasledio zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj.

21 Ne sadi luga ni od kakvih drveta kod oltara Gospoda Boga svog, koji načiniš;

22 I ne podiži nikakav lik; na to mrzi Gospod Bog tvoj.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.