Bible

 

Danilo 2

Studie

   

1 A druge godine carovanja Navuhodonosorovog usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga prođe.

2 I reče car da dozovu vrače i zvezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I dođoše i staše pred carem.

3 I reče im car: Usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao šta sam snio.

4 A Haldeji rekoše caru sirski: Care, da si živ doveka! Pripovedi san slugama svojim, pa ćemo ti kazati šta znači.

5 A car odgovori i reče Haldejima: Zaboravio sam, ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, bićete isečeni i kuće će vaše biti bunjišta.

6 Ako li mi kažete šta sam snio i šta znači, dobićete od mene dare i poklone i veliku čast; kažite mi dakle šta sam snio i šta znači.

7 Odgovoriše opet i rekoše: Neka car pripovedi san slugama svojim, pa ćemo kazati šta znači.

8 Car odgovori i reče: Doista vidim da hoćete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio.

9 Ali ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prevaru dok se promeni vreme; zato kažite mi san, pa ću videti da mi možete kazati šta znači.

10 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: Nema čoveka na zemlji koji bi mogao kazati caru to šta ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nikada iskao takvo šta od vrača ili zvezdara ili Haldejca.

11 I šta car ište vrlo je teško; niti ima drugog koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive među ljudima.

12 Zato se car razljuti i razgnevi vrlo, i zapovedi da se pogube svi mudraci vavilonski.

13 I kad iziđe zapovest, te ubijahu mudrace, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju.

14 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovedniku stražarskom, koji beše izašao da ubija mudrace vavilonske;

15 Odgovori i reče Ariohu, vlastelinu carevom: Zašto je tako nagla zapovest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu.

16 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pa će kazati caru šta san znači.

17 Potom otide Danilo kući svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim,

18 Da se mole za milost Bogu nebeskom radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalim mudracima vavilonskim.

19 I objavi se tajna Danilu, u noćnoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskog.

20 Progovori Danilo i reče: Da je blagosloveno ime Gospodnje od veka do veka; jer je Njegova mudrost i sila;

21 I On menja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima.

22 On otkriva šta je duboko i sakriveno, zna šta je u mraku, i svetlost kod Njega stanuje.

23 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, šta si mi dao mudrost i silu, i šta si mi objavio za šta Te molismo objaviv nam stvar carevu.

24 Tada otide Danilo k Ariohu, kog car beše odredio da pogubi mudrace vavilonske; i došav ovako mu reče: Ne gubi mudraca vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru šta san znači.

25 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reče: Nađoh čoveka između roblja Judinog, koji će kazati caru šta san znači.

26 A car progovori i reče Danilu, koji se zvaše Valtasar: Možeš li mi kazati san koji sam snio i šta znači?

27 Odgovori Danilo caru i reče: Tajnu koju car ište ne mogu kazati caru mudraci ni zvezdari ni vrači ni gatari.

28 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru šta će biti do kraja. San tvoj i šta ti je videla glava na postelji tvojoj ovo je:

29 Tebi, care, dođoše misli na postelji šta će biti posle, i Onaj koji objavljuje tajne pokaza ti šta će biti.

30 A meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru šta san znači i da doznaš misli srca svog.

31 Ti, care, vide, a to lik velik; velik beše lik i svetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan beše na očima.

32 Glava tom liku beše od čistog zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od bronze,

33 Noge mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje.

34 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bronzana i zemljana, i satre ih.

35 Tada se satre i gvožđe i zemlja i bronza i srebro i zlato, i posta kao pleva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.

36 To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači.

37 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krepost i slavu,

38 I gde god žive sinovi ljudski, zveri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona glava zlatna.

39 A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvog; a potom treće carstvo, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.

40 A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti.

41 A što si video stopala i prste koje od kala lončarskog koje od gvožđa, biće carstvo razdeljeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si video gvožđe pomešano s kalom lončarskim.

42 I što prsti na nogama behu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako, a nešto trošno.

43 A što si video gvožđe pomešano sa kalom lončarskim, to će se oni pomešati sa semenom čovečijim, ali neće prionuti jedan za drugog kao što se gvožđe ne može smešati s kalom.

44 A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do veka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do veka.

45 Kako si video gde se od gore odvali kamen bez ruku i satre gvožđe, bronzu, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru šta će biti posle; san je istinit, i tumačenje mu verno.

46 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovedi da mu prinesu prinos i kad.

47 Car progovori Danilu i reče: Doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu.

48 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i učini ga gospodarem svoj zemlji vavilonskoj i poglavarem nad svim mudracima vavilonskim.

49 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1422

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1422. That 'I will bless those who bless you' means pure happiness to those who from their hearts acknowledge the Lord becomes clear from the meaning of 'blessing', which includes every single thing received from the Lord, both that which is good and that which is true, thus every celestial, spiritual, natural, worldly, or bodily form of what is good and true. And because in the universal sense 'blessing' embraces all of these, the meaning of 'to bless' in individual places may be seen from the context in which it occurs, for it fits in with those matters to which it then refers. From this it is clear that 'I will bless those who bless you' means pure happiness to those who from their hearts acknowledge the Lord, since here in the internal sense, as has been stated, the Lord is the subject.

[2] 'Blessing Jehovah (or the Lord)' was an expression used commonly among the ancients, as is clear in the Word, for example in David,

Bless God in the assemblies, even the Lord from the fountain of Israel. Psalms 68:26.

In the same author,

Sing to Jehovah, bless His name, proclaim His salvation from day to day. Psalms 96:2.

In Daniel,

In the vision of the night the arcanum was revealed. Therefore Daniel blessed the God of heaven; he said, Let the name of God Himself be blessed for ever and ever, for wisdom and power are His. Daniel 2:19-20.

And one also reads of Zechariah and Simeon blessing God, Luke 1:64; 2:28. Here it is evident what 'blessing the Lord' implies, namely singing to Him, proclaiming His salvation, declaring His wisdom and power, and so confessing and acknowledging Him from the heart. People who do so are most certainly blessed by the Lord, that is, they are gifted with those things which constitute blessing, namely celestial good, spiritual good, natural good, worldly good, and bodily good, and when these forms of good flow consecutively in this order happiness exists within them.

[3] Since 'blessing Jehovah (or the Lord)' and 'being blessed by Jehovah (or the Lord)' were expressions used commonly among the ancients it was therefore also common to say 'Blessed be Jehovah', as in David,

Blessed be Jehovah, for He has heard the voice of my prayers. Psalms 28:6.

In the same author,

Blessed be Jehovah, for He has made His mercy marvellous to me. Psalms 31:21.

In the same author,

Blessed be God, who has not cast away my prayers, nor His mercy from me. Psalms 66:20.

In the same author,

Blessed be Jehovah God, the God of Israel, who alone does wondrous things; and blessed be the name of His glory for ever; let the whole earth be filled with His glory. Psalms 72:18-19.

In the same author,

Blessed are You, O Jehovah, teach me Your statutes! Psalms 119:12.

In the same author,

Blessed be Jehovah, my rock, who trains my hands. Psalms 144:1.

In Luke,

Zechariah was filled with the Holy Spirit, and prophesied, saying, Blessed be the God of Israel, for He has visited and brought deliverance to His people. Luke 1:67-68.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.