Bible

 

Danilo 2

Studie

   

1 A druge godine carovanja Navuhodonosorovog usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga prođe.

2 I reče car da dozovu vrače i zvezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I dođoše i staše pred carem.

3 I reče im car: Usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao šta sam snio.

4 A Haldeji rekoše caru sirski: Care, da si živ doveka! Pripovedi san slugama svojim, pa ćemo ti kazati šta znači.

5 A car odgovori i reče Haldejima: Zaboravio sam, ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, bićete isečeni i kuće će vaše biti bunjišta.

6 Ako li mi kažete šta sam snio i šta znači, dobićete od mene dare i poklone i veliku čast; kažite mi dakle šta sam snio i šta znači.

7 Odgovoriše opet i rekoše: Neka car pripovedi san slugama svojim, pa ćemo kazati šta znači.

8 Car odgovori i reče: Doista vidim da hoćete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio.

9 Ali ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prevaru dok se promeni vreme; zato kažite mi san, pa ću videti da mi možete kazati šta znači.

10 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: Nema čoveka na zemlji koji bi mogao kazati caru to šta ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nikada iskao takvo šta od vrača ili zvezdara ili Haldejca.

11 I šta car ište vrlo je teško; niti ima drugog koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive među ljudima.

12 Zato se car razljuti i razgnevi vrlo, i zapovedi da se pogube svi mudraci vavilonski.

13 I kad iziđe zapovest, te ubijahu mudrace, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju.

14 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovedniku stražarskom, koji beše izašao da ubija mudrace vavilonske;

15 Odgovori i reče Ariohu, vlastelinu carevom: Zašto je tako nagla zapovest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu.

16 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pa će kazati caru šta san znači.

17 Potom otide Danilo kući svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim,

18 Da se mole za milost Bogu nebeskom radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalim mudracima vavilonskim.

19 I objavi se tajna Danilu, u noćnoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskog.

20 Progovori Danilo i reče: Da je blagosloveno ime Gospodnje od veka do veka; jer je Njegova mudrost i sila;

21 I On menja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima.

22 On otkriva šta je duboko i sakriveno, zna šta je u mraku, i svetlost kod Njega stanuje.

23 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, šta si mi dao mudrost i silu, i šta si mi objavio za šta Te molismo objaviv nam stvar carevu.

24 Tada otide Danilo k Ariohu, kog car beše odredio da pogubi mudrace vavilonske; i došav ovako mu reče: Ne gubi mudraca vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru šta san znači.

25 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reče: Nađoh čoveka između roblja Judinog, koji će kazati caru šta san znači.

26 A car progovori i reče Danilu, koji se zvaše Valtasar: Možeš li mi kazati san koji sam snio i šta znači?

27 Odgovori Danilo caru i reče: Tajnu koju car ište ne mogu kazati caru mudraci ni zvezdari ni vrači ni gatari.

28 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru šta će biti do kraja. San tvoj i šta ti je videla glava na postelji tvojoj ovo je:

29 Tebi, care, dođoše misli na postelji šta će biti posle, i Onaj koji objavljuje tajne pokaza ti šta će biti.

30 A meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru šta san znači i da doznaš misli srca svog.

31 Ti, care, vide, a to lik velik; velik beše lik i svetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan beše na očima.

32 Glava tom liku beše od čistog zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od bronze,

33 Noge mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje.

34 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bronzana i zemljana, i satre ih.

35 Tada se satre i gvožđe i zemlja i bronza i srebro i zlato, i posta kao pleva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.

36 To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači.

37 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krepost i slavu,

38 I gde god žive sinovi ljudski, zveri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona glava zlatna.

39 A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvog; a potom treće carstvo, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.

40 A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti.

41 A što si video stopala i prste koje od kala lončarskog koje od gvožđa, biće carstvo razdeljeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si video gvožđe pomešano s kalom lončarskim.

42 I što prsti na nogama behu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako, a nešto trošno.

43 A što si video gvožđe pomešano sa kalom lončarskim, to će se oni pomešati sa semenom čovečijim, ali neće prionuti jedan za drugog kao što se gvožđe ne može smešati s kalom.

44 A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do veka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do veka.

45 Kako si video gde se od gore odvali kamen bez ruku i satre gvožđe, bronzu, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru šta će biti posle; san je istinit, i tumačenje mu verno.

46 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovedi da mu prinesu prinos i kad.

47 Car progovori Danilu i reče: Doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu.

48 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i učini ga gospodarem svoj zemlji vavilonskoj i poglavarem nad svim mudracima vavilonskim.

49 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 211

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

211. "'I urge you to buy from Me gold refined in the fire, that you may be enriched.'" (3:18) This symbolizes an admonition to acquire for themselves the goodness of love from the Lord by means of the Word, in order to become wise.

That is because to buy means, symbolically, to acquire for oneself. "From Me" symbolically means, from the Lord by means of the Word. Gold symbolizes goodness, and gold refined in the fire, the goodness of celestial love. And to be enriched means, symbolically, to understand and become wise.

Gold symbolizes goodness because metals in their hierarchy symbolize qualities connected with goodness and truth. Gold symbolizes celestial and spiritual goodness; silver, the truth accompanying those good qualities; bronze, natural goodness; and iron, natural truth.

These are the symbolic meanings of the metals of which Nebuchadnezzar's statue consisted, the head of which was gold, the breast and arms silver, the belly and thighs bronze, the legs iron, and the feet partly iron and partly clay (Daniel 2:32-33). These metals represented the successive states of the church in respect to the goodness of its love and the truth of its wisdom.

Because the states of the church followed in succession in this way, the ancients therefore gave the ages these same names, calling them the golden age, the silver age, the bronze age, and the iron age. And by the golden age they meant the first period, when the goodness of celestial love reigned. Celestial love is love toward the Lord received from the Lord. From this love they then had their wisdom.

To be shown that gold symbolizes the goodness of love, see no. 913 below.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.