Bible

 

Danilo 11

Studie

   

1 I ja prve godine Darija Midijanina stadoh da Mu pomognem, i da Ga potkrepim.

2 A sada ću ti kazati istinu. Evo, još će tri cara nastati u Persiji; i četvrti će biti bogatiji od svih, i kad se ukrepi bogatstvom svojim, sve će podignuti na grčko carstvo.

3 Potom će nastati silan car, i vladaće velikom državom i radiće šta hoće.

4 A kako nestane, rasuće se carstvo njegovo i razdeliće se u četiri vetra nebeska, ne među natražje njegovo niti s vlašću s kojom je on vladao, jer će se carstvo njegovo ukinuti i dopasti drugima, a ne njima.

5 I car južni osiliće, i jedan od knezova njegovih, i biće silniji od njega, i vladaće, i država će njegova biti velika.

6 I posle nekoliko godina oni će se oprijateljiti, i kći južnog cara doći će k caru severnom da učini pogodbu; ali ona neće sačuvati sile mišici, niti će se on održati mišicom svojom, nego će biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njen i onaj koji joj bude pomagao u to vreme.

7 Potom će od izdanka iz korena njenog nastati jedan na mesto njegovo, koji će doći s vojskom svojom i udariti na gradove cara severnog, i biće ih i osvojiće ih.

8 I bogove će njihove i knezove njihove sa zakladama njihovim dragocenim zlatnim i srebrnim odneti u ropstvo u Misir, i ostaće nekoliko godina jači od cara severnog.

9 I tako će car južni doći u svoje carstvo, i vratiće se u svoju zemlju.

10 Ali će sinovi njegovi zaratiti, i skupiće veliku vojsku; i jedan će doći iznenada, i poplaviti i proći; i vrativši se ratovaće do grada njegovog.

11 Tada će se razljutiti car južni, i izaći će i ratovaće s njim, s carem severnim, i podignuće veliku vojsku, te će mu biti data u ruke vojska.

12 I kad razbije vojsku, poneće se srce njegovo, i pobiće hiljade, ali se neće ukrepiti.

13 Jer će car severni opet dignuti vojsku veću od prve; i posle nekoliko godina doći će s velikom vojskom i s velikim blagom.

14 I u to će vreme mnogi ustati na cara južnog; i zlikovci od tvog naroda podignuće se da se potvrdi utvara, i popadaće.

15 I doći će car severni, i načiniće opkope, i uzeće tvrde gradove, i mišice južnog cara neće odoleti ni izabrani narod njegov, niti će biti sile da se opre.

16 I onaj došav na nj činiće šta hoće, i neće biti nikoga da mu se opre; i zaustaviće se u krasnoj zemlji, koju će potrti svojom rukom.

17 Potom će okrenuti da dođe sa silom svega carstva svog, ali će se pogoditi s njim, i daće mu kćer za ženu da bi ga upropastio, ali se ona neće držati, niti će biti s njim.

18 Potom će se okrenuti na ostrva, i osvojiće mnoga; ali će jedan vojvoda prekinuti sramotu koju čini, i oboriće na nj sramotu njegovu.

19 Potom će se okrenuti ka gradovima svoje zemlje, i spotaknuće se i pašće, i neće se više naći.

20 I na njegovo će mesto nastati koji će poslati nastojnika u slavi carskoj; ali će za malo dana poginuti bez gneva i bez boja.

21 A na njegovo će mesto doći neznatan čovek, kome nije namenjena čast carska; ali će doći mirno i osvojiće carstvo laskanjem.

22 I mišice koje plave on će poplaviti i polomiti, pa i kneza s kojim je učinio veru.

23 Jer udruživši se s njim učiniće prevaru, i došavši nadvladaće s malo naroda.

24 I doći će mirno u rodna mesta u zemlji, i učiniće šta ni očevi njegovi ni očevi otaca njegovih ne učiniše, razdeliće im plen i grabež i blago, i smišljaće misli na gradove, za neko vreme.

25 Potom će podignuti silu svoju i srce svoje na cara južnog s velikom vojskom; i car će južni doći u boj s velikom i vrlo silnom vojskom; ali neće odoleti, jer će mu se činiti nevera.

26 I koji jedu hleb njegov satrće ga; vojska će njegova poplaviti, i mnogi će pasti pobijeni.

27 I srce će obojice careva raditi o zlu, i za jednim će stolom lagati; ali se neće izvršiti; jer će kraj još biti u određeno vreme.

28 I tako će se vratiti u svoju zemlju s velikim blagom; i srce će se njegovo obratiti na sveti zavet, i kad izvrši, vratiće se u svoju zemlju.

29 U određeno će vreme opet doći na jug; ali drugi put neće biti kao prvi put.

30 Jer će doći na nj lađe kitejske, i on će se ojaditi, te će se vratiti; i razljutiće se na sveti zavet, i izvršiće; i vrativši se složiće se s onima koji ostavljaju sveti zavet.

31 I vojska će stajati uza nj, i oskvrniće svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviće gnusobu pustošnu.

32 I koji su bezbožni prema zavetu, on će ih laskanjem otpaditi; ali narod koji poznaje Boga svog ohrabriće se i izvršiće.

33 I razumni u narodu naučiće mnoge, i padaće od mača i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena.

34 Ali padajući dobiće malu pomoć; i mnogi će pristati s njima dvoličeći.

35 I od razumnih će pasti neki da bi se okušali i očistili i ubelili do roka, jer će još biti rok.

36 I taj će car činiti šta hoće, i podignuće se i uzvisiće se iznad svakog boga, i čudno će govoriti na Boga nad bogovima, i biće srećan dokle se ne svrši gnev, jer će se izvršiti šta je određeno.

37 Neće mariti ni za bogove svojih otaca ni za ljubav žensku, niti će za kog boga mariti, nego će se uzvišavati nada sve.

38 I na mesto Boga Najsilnijeg slaviće boga kog oci njegovi ne znaše, slaviće zlatom i srebrom i dragim kamenjem i zakladama.

39 I učiniće da gradovi Boga Najsilnijeg budu boga tuđeg; koje pozna umnožiće im slavu i učiniće ih gospodarima nad mnogima i razdeliće zemlju mesto plate.

40 A u poslednje vreme južni će se car pobiti s njim; i car će severni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogim lađama, i ušavši u zemlje poplaviće i proći.

41 I doći će u krasnu zemlju, i mnogi će propasti, a ovi će se izbaviti od njegovih ruku: edomska, moavska i glavni deo sinova Amonovih.

42 I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja misirska neće umaknuti.

43 I osvojiće blago u zlatu i u srebru i sve zaklade misirske; i Livijani i Etiopljani ići će za njim.

44 Ali će ga glasovi sa istoka i sa severa smesti, te će izaći sa velikim gnevom da pogubi i zatre mnoge.

45 I razapeće šatore dvora svog među morima na krasnoj svetoj gori; i kad dođe k svom kraju, niko mu neće pomoći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6075

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6075. Mi i stari naši (očevi naši). Da ovo označava da je ovako od drevnih, vidi se iz značenja otaca, a to su oni koji su pripadali drevnim crkvama (vidi br. 6050). U mnogi odlomcima Reči, gde se govori o Jevrejima i o Izraelićanima, njihovi se očevi pominju s pohvalom. Oni koji se drže smisla slova, u ovim odlomcima podrazumevaju Abrahama, Isaka , i Jakova, kao i Jakovljeve sinove. Ali u unutrašnjem smislu se pod očevima, kad se o njima govori u dobrom značenju, misli na one koji su pripadali Pradrevnoj Crkvi koja je bila pre potopa, i na one koji su pripadali Drevnoj Crkvi koja je bila posle potopa. Ljudi iz obe te crkve nazivani su očevima, jer od njih je potekla crkva i ono što crkvi pripada: očevima su označeni oni koji su pripadali Drevnim Crkvama, kao kod Mojsija: Jehovi samo tvoji omilješe, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas između svijeh naroda (Zak. Ponovljeni 90:15).

Opet: Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte dane svakoga vjeka, pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kada Višnji razdava našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati, i utio si i udebljao i zasalio, pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svlojega. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, nego bogovima, kojih nijesu znali (Zak. Ponovljeni 32:7, 8, 1517). Ovaj se odlomak nalazi u proročkoj Mojsijevoj pesmi, u kojoj se govori o Drevnoj Crkvi od sedmog do petnaestog stiha, a o Jakovljevom potomstvu od petnaestog do četrdeset petog stiha. Stanje Pradrevne Crkve koja je bila pre potopa, opisuje se negdašnjim danima , a stanje Drevne Crkve koja je bila posle potopa, sa godine svakoga vijeka ; stanje njihovog dobra, sa našljedstvo koje je Višnji razdijelio narodima, a njeno stanje u pogledu istine, sa postavio međe prema broju sinova Izrailjevih. (Da ovaj broj ili dvanaest označava sve istine vere zajedno, može se videti gore, br. 577, 3858, 3915). Iz ovoga je jasno da su očevima označeni oni koji su pripadali Drevnim Crkvama. Slično i u sledećim odlomcima.

Kod Isaije: Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveni je (64:11).

Kod Jeremije: Hoćeš li carovati kad se miješaš s cedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro Jeremija 22:15).

Opet: Ko ih nađe, proždiraše ih, i deprijatelji njihovi govoriše, ne ćemo biti krivvi, jer zgriješiše Jehovi, stanu pravde, Jehovi, nadu otaca njihovijeh Jeremija 50:7).

Kod Davida: Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djela koja si učinio u njihovo vrijeme (Psalam 44:1). Ocevi imaju ovde isto značenje kao kod Danila 11:24, 37, 38).

Da se pod ocevima misli na one koji su pripadali Drevnkim Crkvama, ne vidi se u smislu slova, nego samo u unutrašnjem smislu u kojemu se govori o crkvi i o njenim dobrima i o istinama. Osim toga, pošto je crkva sama nebeski brak, to jest, brak dobra i istine, to se ona u Reči naziva ocem u pogledu dobra a majkom u pogkledu istine (br. 3703, 5581).

  
/ 10837