Bible

 

Амос 9

Studie

   

1 Videh Gospoda, a On stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascepi ih sve od vrha njihova; a šta ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti.

2 Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti;

3 I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, onde ću zapovedati zmiji da ih ujede;

4 Da odu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i onde ću zapovedati maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo a ne na dobro.

5 Jer Gospod Gospod nad vojskama kad se dotakne zemlje, ona se rastapa i tuže svi koji žive na njoj, i razliva se sva kao reka i potapa se kao od reke misirske.

6 On je sagradio sebi kleti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji; zove vode morske i izliva ih po zemlji; ime Mu je Gospod.

7 Niste li mi, sinovi Izrailjevi, kao sinovi etiopski? Govori Gospod; ne izvedoh li Izrailja iz zemlje misirske, a Filisteje iz Kaftora i Sirce iz Kira?

8 Gle, oči su Gospodnje upravljene na ovo grešno carstvo da ga zatresem sa zemlje; ali neću sasvim zatrti dom Jakovljev, govori Gospod.

9 Jer, evo, ja ću zapovediti i razmetaću među svim narodima dom Izrailjev kao što se razmeće žito u rešetu da ni zrno ne padne na zemlju.

10 Od mača će poginuti svi grešnici između mog naroda, koji govore: Neće doći, niti će nas zadesiti zlo.

11 U to ću vreme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu šta je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio pre,

12 Da bi nasledili ostatak edomski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori Gospod, koji čini ovo.

13 Evo, idu dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sejača, i gore će kapati slatkim vinom, a svi će se humovi rastapati.

14 I povratiću roblje naroda svog Izrailja, i opet će sagraditi puste gradove i naseliće se, i nasadiće vinograde i piti vino iz njih, i načiniće vrtove i jesti rod iz njih.

15 I posadiću ih u zemlji njihovoj, i neće se više iščupati iz zemlje svoje, koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6435

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6435. Da bude želja brda vječnijeh. Da ovo označava nebesku uzajamnu ljubav, vidi se iz značenja brda vječnijeh, što je ono što pripada uzajamnoj ljubavi (o čemu u onome što sledi). Da duhovna crkva može da dođe do ove ljubavi, označeno je željom brda vječnijeh. Pre nego li se pokaže iz drugih odlomaka Reči da se brdima vječnijem označava uzajamna ljubav, treba pre toga reći šta je to uzajamna ljubav za kojom čezne čovek duhovne crkve koji je pretstavljen Josipom. Iz onoga što je često bilo rečeno i pokazano, vidi se da postoje dva carstva koja sačinjavaju nebo, nebesko carstvo i duhovno carstvo. Razlika između ova dva carstva je u tome što je unutrašnje dobro nebeskoga carstva dobro ljubavi prema Gospod, a njegovo spoljašnje je dobro uzajamne ljubavi; oni koji pripadaju ovome carstvu, oni su u dobru ljubavi, ali ne u istini koja se naziva istinom vere, jer je ova unutar dobra ovoga carstva toliko da se ona ne može videti odvojena od dobra, pa stoga ovi koji pripadaju ovome carstvu ne mogu ni da pomenu veru (br. 202, 203, 4448), jer kod njih umesto istine vere postoji dobro uzajamne ljubavi. A što se tiče duhovnoga carstva, njegovo unutrašnje je dobro ljubavi prema bližnjemu, dok je njegovo spoljašnje istina vere. 2 Iz svega ovoga se vidi kakva je razlika izmđu ova dva carstva, naime, da se ona slažu u tome da je spoljašnje nebeskoga carstva u koincidenciji da unutrašnjim duhovnoga carstva, preko posredoga koje se naziva nebesko od duhovnoga. Jer, kao što je rečeno, spoljašnje nebeskoga carstva je dobro uzajamne ljubavi, a unutrašnje duhovnoga carstva je dobro ljubavi prema bližnjemu; ali je dobro uzajamne ljubavi više unutrašnje nego dobro ljubavi prema bližnjemu, jer je ono prvo pripada Racionalnom, a ovo drugo Prirodnom. Ali iako je dobro uzajamne ljubavi (koje je spoljašnje nebeske crkve) više unutrašnje, a dobro ljubavi prema bližnjemu više spoljašnje, ipak, kao što je rečeno, Gospod povezuje ova dobra jednim posrednim, i tako povezuje ova dva carstva. 3 Da bi se napravila razlika između spoljašnjeg dobra nebeske crkve i unutrašnjeg dobra duhovne crkve, na sledećim stranicama nazivaćemo prethodno dobro dobrom uzajamne ljubavi, a potonje dobro ljubavlju prema bližnjem , koja se razlika do sada nije opažala. Kada se ovo prvo zna, onda se može reći i šta je označeno željom brda večnih, što je među blagoslovima Izrailjevim u vezi sa duhovnom crkvom, naime, sa duhovnim carstvom, to jest, da duhovno carstvo može da se izdigne iznad dobra ljubavi prema bližnjemu i postane dobro uzajamne ljubavi, koje ljubavi postoje u nebeskome carstvu; da se duhovno carstvo može uzdići iznad ljubavi prema bližnjemu sve do dobra uzajamne ljubav i da pripada nebeskom carstvu; i to je način da ova dva carstvo mogu da budu najuže povezana: to je ono što je označeno ovim rečima. 4 Na mnogim mestima u Reči pominju se gore i humovi (brda i bregovi), i njima se, u unutrašnjem smislu, označavaju dobra ljubavi – brdima dobro ljubavi prema Gospodu, koje je unutrašnje nebeskog carstva; a bregovima (humovim) dobro uzajamne ljubavi, što je spoljašnje istoga carstva; ali tamo gde se govori o duhovnom carstvu, tada brda označavaju ovo carstvo, a bregovi dobro uzajamne ljubavi, što je spoljašnje istoga carstva; ali tamo gde se govori o duhvnome carstvu, tada se brdima označava dobro ljubabi prema bližnjemu, što je unutrašnje ovoga carstva, a bregovi su istina vere, što je njegovo spoljašnje. Treba znati da je svaka Gospodova crkva unutrašnja i spoljašnja, a tako je i svako Njegovo carstvo. Da je ovo značenje bregova, vidi se iz sledećih odlmaka: I biće u potonja vremena brda (gora) dom)

  
/ 10837