Bible

 

2. Samuelova 1

Studie

1 A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,

2 Trećeg dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtih haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.

3 I reče mu David: Otkuda ideš? A on mu reče: Iz logora izrailjskog utekoh.

4 A David mu reče: Šta bi? Kaži mi. A on reče: Narod pobeže iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.

5 A David reče momku koji mu donese glas: Kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?

6 A momak koji mu donese glas reče: Slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.

7 A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: Evo me.

8 A on mi reče: Ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.

9 A on mi reče: Pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvim duša u meni.

10 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh venac carski koji mu beše na glavi i grivnu koja mu beše na ruci, i evo donesoh gospodaru svom.

11 Tada David zgrabi haljine na sebi i razdre ih; tako i svi ljudi koji behu s njim.

12 I ridaše i plakaše, i postiše do večeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevim što izgiboše od mača.

13 I reče David momku koji mu donese glas: Odakle si? A on reče: Ja sam sin jednog došljaka Amalika.

14 Reče mu David: Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjeg?

15 I dozva David jednog između momaka svojih i reče: Hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umre.

16 I reče mu David: Krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svedočiše na te govoreći: Ja sam ubio pomazanika Gospodnjeg.

17 Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim,

18 I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi Istinitog:

19 Diko Izrailjeva! Na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?

20 Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama askalonskim, da se ne vesele kćeri filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanih.

21 Gore gelvujske! Ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.

22 Bez krvi pobijenih i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.

23 Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni u smrti se ne rastaviše; lakši od orlova behu.

24 Kćeri Izrailjeve! Plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lepo, i kitio vas zlatnim zakladima po haljinama vašim.

25 Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!

26 Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.

27 Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

Komentář

 

Head

  
Photo by Joy Brown

The head is the part of us that is highest, which means in a representative sense that it is what is closest to the Lord. Because of this the head represents what is inmost in us, the thing at the center of our being. In most cases this means intelligence and wisdom, since most of us are in a state of life in which we are led by our thoughts and reason. In the case of the Lord, however, it often represents His perfect love. And in many cases the head is used to represent the whole person.

(Odkazy: Apocalypse Explained 577; Apocalypse Revealed 538, 823; Arcana Coelestia 7859, 9656, 10011)