Bible

 

2. Samuelova 1

Studie

1 A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,

2 Trećeg dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtih haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.

3 I reče mu David: Otkuda ideš? A on mu reče: Iz logora izrailjskog utekoh.

4 A David mu reče: Šta bi? Kaži mi. A on reče: Narod pobeže iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.

5 A David reče momku koji mu donese glas: Kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?

6 A momak koji mu donese glas reče: Slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.

7 A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: Evo me.

8 A on mi reče: Ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.

9 A on mi reče: Pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvim duša u meni.

10 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh venac carski koji mu beše na glavi i grivnu koja mu beše na ruci, i evo donesoh gospodaru svom.

11 Tada David zgrabi haljine na sebi i razdre ih; tako i svi ljudi koji behu s njim.

12 I ridaše i plakaše, i postiše do večeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevim što izgiboše od mača.

13 I reče David momku koji mu donese glas: Odakle si? A on reče: Ja sam sin jednog došljaka Amalika.

14 Reče mu David: Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjeg?

15 I dozva David jednog između momaka svojih i reče: Hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umre.

16 I reče mu David: Krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svedočiše na te govoreći: Ja sam ubio pomazanika Gospodnjeg.

17 Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim,

18 I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi Istinitog:

19 Diko Izrailjeva! Na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?

20 Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama askalonskim, da se ne vesele kćeri filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanih.

21 Gore gelvujske! Ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.

22 Bez krvi pobijenih i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.

23 Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni u smrti se ne rastaviše; lakši od orlova behu.

24 Kćeri Izrailjeve! Plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lepo, i kitio vas zlatnim zakladima po haljinama vašim.

25 Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!

26 Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.

27 Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

Komentář

 

Field

  
The Sower, by Vincent van Gogh

A "field" in the Bible usually represents the Lord's church, and more specifically the desire for good within the church. It's where good things start, take root, and grow. When you have a desire to be a good person and to do good things, the natural first questions are "What does that mean?", "What should I do?", "What can I do?". You look for ideas, concepts, direction. Once you figure out something you want to do or a change you want to make in yourself, you seek specific knowledge. If you want to volunteer at a food pantry, say, you'd need to know whom to call, when they need help, where to go, what to bring. Armed with that knowhow, you're ready to get to work. That process could be compared to food production. You start with a field -- which is that desire to be good. Then you plant seeds -- those ideas and concepts. Those seeds sprout into plants -- the specific facts and knowledge needed for the task (easily seen in the food pantry example, but also true with deeper tasks like "being more tolerant of my co-workers" or "taking more time for prayer," or "consciously being a more loving spouse"). Finally, those plants produce food -- the actual good thing that you go and do. The Writings also say that in a number of cases a "field" represents the doctrine, or teachings, of the church. This sounds markedly different. The desire for good is emotional, a drive, a wanting; doctrine is a set of ideas. But for a church to be true, its doctrine must be centered on a desire for good, and must lead people toward doing what is good. So sound doctrine is actually closely bound up with the desire for good.