Bible

 

1. Samuelova 21

Studie

   

1 Tada David dođe u Nov k Ahimelehu svešteniku; a Ahimeleh se uplaši i istrča pred Davida, i reče mu: Zašto si sam, i nema nikoga s tobom?

2 A David reče Ahimelehu svešteniku: Car mi nešto zapovedi, i reče mi: Niko da ne dozna zašto te šaljem i šta sam ti zapovedio. A sluge sam opravio u to i to mesto.

3 Nego šta imaš pri ruci? Daj mi pet hlebova, ili šta imaš.

4 A sveštenik odgovori Davidu i reče: Nemam pri ruci običnog hleba; nego ima svetog hleba; ali jesu li se momci čuvali od žena?

5 A David odgovori svešteniku i reče mu: Nije bilo žena kod nas ni juče ni onomadne, otkako sam pošao, i sudovi su u momaka bili sveti. A ako bi put i nečist bio, osvetiće se danas sudovima.

6 Tada mu dade sveštenik hlebove svete, jer ne beše hleba osim hlebova postavljenih, koji behu uzeti ispred Gospoda da se postave hlebovi topli onaj dan kad se oni uzeše.

7 A onde beše onaj dan jedan od sluga Saulovih baveći se pred Gospodom, kome ime beše Doik Idumejac, starešina nad pastirima Saulovim.

8 I David reče Ahimelehu: Imaš li tu kakvo koplje ili mač? Jer ni mača svog ni oružja ne ponesoh, jer stvar careva beše hitna.

9 A sveštenik reče: Ovde je mač Golijata Filistejina, kog si ubio u dolini Ili, uvijen u platno iza oplećaka; ako hoćeš, uzmi ga, jer drugog osim njega nema ovde. A David reče: Takvog više nema, daj mi ga.

10 Potom se podiže David, i pobeže onaj dan od Saula, i dođe k Ahisu, caru gatskom.

11 A Ahisu rekoše sluge njegove: Nije li ovo David, car zemaljski? Nisu li o njemu pevali igrajući i govoreći: Saul zgubi svoju hiljadu, a David svojih deset hiljada?

12 I David metnu ove reči u srce svoje, i poboja se veoma Ahisa, cara gatskog.

13 I pretvori se pred njima i učini se lud u rukama njihovim; i šaraše po vratima, i bacaše penu niz bradu svoju.

14 I Ahis reče slugama svojim: Eto, vidite da je čovek lud; što ste mi ga doveli?

15 Zar nemam dosta ludih, nego mi dovedoste toga da luduje preda mnom? Zar će taj ući u kuću moju?

   

Komentář

 

Saul

  

Saul was the first king of Israel, anointed by Samuel when the people insisted on having a king. Like all the kings, both good and bad, he represents the Lord, especially the idea of the Lord expressed in ways that the wise can understand. This seems contrary, because Saul turned evil as his reign went on, and many of the kings that followed were far worse. Because they were anointed with oil, which represents the Lord's pure, infinite love, they could represent the expression of that love even though they were personally evil. At specific points, however, the representation can turn into the exact opposite. In Saul's case, this was when he was taken over by his evil moods, the foul humors that caused him to try to kill both David and his own son, Jonathan. In those moments Saul represents false ideas that attack and try to destroy the idea of the Lord.