Bible

 

1. Samuelova 14

Studie

   

1 Jedan dan reče Jonatan, sin Saulov, momku svom koji mu nošaše oružje: Hajde da idemo k straži filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svom ne kaza ništa.

2 A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji beše u Migronu; i naroda beše s njim oko šest stotina ljudi.

3 I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjeg u Silomu nošaše oplećak. I narod ne znaše da je otišao Jonatan.

4 A u klancu kojim htede Jonatan otići k straži filistejskoj, behu dve strmene stene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene.

5 I jedna od njih stajaše sa severa prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji.

6 I Jonatan reče momku koji mu nošaše oružje: Hajde da otidemo k straži tih neobrezanih; može biti da će nam učiniti šta Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.

7 A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: Čini šta ti je god u srcu, idi, evo ja ću ići s tobom kuda god hoćeš.

8 A Jonatan mu reče: Evo, otići ćemo k tim ljudima, i pokazaćemo im se.

9 Ako nam kažu: Čekajte dokle dođemo k vama, tada ćemo se ustaviti na svom mestu, i nećemo ići k njima.

10 Ako li kažu: Hodite k nama, tada ćemo otići; jer nam ih Gospod predade u ruke. To će nam biti znak.

11 I pokazaše se obojica straži filistejskoj; a Filisteji rekoše: Gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili.

12 I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: Hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reče onom što mu nošaše oružje: Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju.

13 Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje.

14 I to bi prvi boj, u kome pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje.

15 I uđe strah u logor u polju i u sav narod; i straža i oni koji behu izašli da plene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer beše strah od Boga.

16 A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gde se mnoštvo uzbunilo i usprepadalo.

17 Tada reče Saul narodu koji beše s njim: Pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne beše Jonatana i momka njegovog koji mu nošaše oružje.

18 I reče Saul Ahiji: Donesi kovčeg Božji; jer kovčeg Božji beše tada kod sinova Izrailjevih.

19 A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u logoru filistejskom bivaše sve veća, i Saul reče svešteniku: Ostavi.

20 I Saul i sav narod što beše s njim skupiše se i dođoše do boja, i gle, povadili behu mačeve jedan na drugog, i zabuna beše vrlo velika.

21 A beše s Filistejima Jevreja kao pre, koji iđahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji behu sa Saulom i Jonatanom.

22 I svi Izrailjci koji se behu sakrili u gori Jefremovoj kad čuše da beže Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijući ih.

23 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena.

24 I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreći: Da je proklet koji jede šta do večera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa.

25 I sav narod one zemlje dođe u šumu, gde beše mnogo meda po zemlji.

26 I kad dođe narod u šumu, vide med gde teče; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve.

27 Ali Jonatan ne ču kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu beše u ruci, i zamoči kraj u saće, i primače ruku svoju k ustima svojim, i zasvetliše mu se oči.

28 A jedan iz naroda progovori i reče: Otac je tvoj zakleo narod rekavši: Da je proklet ko bi jeo šta danas; stoga susta narod.

29 Tada reče Jonatan: Smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvetliše oči, čim okusih malo meda.

30 A da je još narod slobodno jeo danas od plena neprijatelja svojih, koji nađe! Ne bi li polom filistejski bio još veći?

31 I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori.

32 I naklopi se narod na plen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju.

33 I javiše Saulu govoreći: Evo narod greši Gospodu jedući s krvlju. A on reče: Neveru učiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen.

34 Zatim reče Saul: Raziđite se među narod i recite: Dovedite svaki k meni vola svog i ovcu svoju; i ovde zakoljite i jedite, i nećete grešiti Gospodu jedući s krvlju. I donese sav narod, svaki svog vola svojom rukom one noći, i onde klaše.

35 I načini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji načini Gospodu.

36 Potom reče Saul: Hajdemo za Filistejima noćas, da ih plenimo do jutra, i da ih ne ostavimo ni jednog. A oni rekoše: Čini šta ti je god volja. Ali sveštenik reče: Da pristupimo ovde k Bogu.

37 I upita Saul Boga: Hoću li ići za Filistejima? Hoćeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan.

38 Zato reče Saul: Pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kome je greh danas.

39 Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mom, poginuće zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda.

40 Potom reče svemu Izrailju: Vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan, sin moj, bićemo s druge strane. A narod reče Saulu: Čini šta ti je drago.

41 Tada reče Saul Gospodu Bogu Izrailjevom: Pokaži pravoga. I obliči se Jonatan i Saul, a narod izađe prav.

42 I reče Saul: Bacite žreb za me i za Jonatana, sina mog. I obliči se Jonatan.

43 Tada reče Saul Jonatanu: Kaži mi šta si učinio? I kaza mu Jonatan i reče: Samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi beše u ruci; evo me; hoću li poginuti?

44 A Saul reče: To neka mi učini Bog i to neka doda, poginućeš, Jonatane!

45 Ali narod reče Saulu: Zar da pogine Jonatan, koji je učinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože sačuvaj! Tako živ bio Gospod, neće pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove, jer je s pomoću Božjom učinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe.

46 Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mesto.

47 I Saul carujući nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve sovske i na Filisteje, i kuda se god obraćaše, nadvlađivaše.

48 Skupi takođe vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onih koji ga plenjahu.

49 A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvema kćerima njegovim behu imena prvenici Merava, a mlađoj Mihala.

50 A ženi Saulovoj beše ime Ahinoama, kći Ahimasova; a vojvodi njegovom beše ime Avenir sin Nira strica Saulovog.

51 Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov behu sinovi Avilovi.

52 I beše veliki rat s Filistejima svega veka Saulovog; i koga god viđaše Saul hrabrog i junaka, uzimaše ga k sebi.

   

Komentář

 

254 - Not a Hair Shall Fall

Napsal(a) Jonathan S. Rose

Title: Not a Hair Shall Fall

Topic: Salvation

Summary: The Lord protects and safeguards even the smallest amount of love, compassion, and truth we have manifested in our earthly lives.

Use the reference links below to follow along in the Bible as you watch.

References:
Acts of the Apostles 27:34, 1-2, 9-44
Genesis 22:10-14; 50:16-20
Exodus 19:3-4
Isaiah 55:8
1 Samuel 14:43-45
2 Samuel 14:11
1 Kings 1:52
2 Kings 20:1-7
Psalms 65:4, 9-13; 104:27-29
Matthew 5:33-36; 10:28-31
Luke 12:7; 21:16-18
Hebrews 12:26-29

Přehrát video
Spirit and Life Bible Study broadcast from 2/24/2016. The complete series is available at: www.spiritandlifebiblestudy.com