506. Četvrto iskustvo. Ugledao sam u duhovnom svijetu dva stada, jedno koza i drugo ovaca. Pitao sam se tko su oni bili, jer znao sam da životinje koje se vide u duhovnom svijetu nisu životinje, već korespondencije osjećaja i otud proizlazećih misli onih koji tamo žive. Stoga sam se približio, i kako sam prilazio životinjske forme su nestale, i namjesto njih sam ugledao ljude; i bilo mi je obznanjeno kako su oni koji su formirali stado koza bili oni koji su potvrdili svoje vjerovanje u doktrinu o opravdavanju vjerom jedino, a oni koji su formirali stado ovaca su bili oni koji su vjerovali kako dobročinstvo i vjera čine jedno, baš kao što su dobro i istina jedno.

[2] Onda sam govorio sa onima koji su se prikazali kao koze, i rekao sam: ‘Zašto ste tako okupljeni?’ Većina njih su bili svećenici koji su se ponosili svojim ugledom zbog učenosti, pošto su poznavali tajne opravdavanja vjerom jedino. Oni odgovoriše kako su se morali sastati da bi održali sabor, pošto su čuli da su neki tvrdili kako je Pavlova izjava iz Rimljana 3:28:

‘… čovjek je opravdan vjerom bez djela zakona. ’

bila lažno protumačena (krivo shvaćena), jer u tom odomku, tvrdili su neki, Pavle nije mislio na vjeru sadašnje Crkve, koja je vjera u tri Božanske Osobe od vječnosti, već na vjeru u Gospoda Boga Spasitelja Isusa Krista; također da pod ‘djelima zakona’ on nije mislilo na ona zakona Dekaloga, već ona Mojsijevog zakona koja su bila naumljena za Židove. Time da su lažnim tumačenjem (krivim shvaćanjem) ovih riječi nastale dvije monstruozne neistine, naime, da je Pavle u ovom odlomku mislio na vjeru sadašnje Crkve, a druga, da je mislio na djela zakona Dealoga. Da Pavle nije mislio na djela zakona Dekaloga, oni tvrde, već na djela Mojsijevog zakona naumljenog za Židove, je sasvim jasno iz njegovih riječi Petru kog je prekorio zbog Judaiziranja, iako je znao:

‘Da čovjek nije opravdan djelima zakona, već vjerom Isusa Krista.’ Galaćanima 2:16.

Vjerom Isusa Krista je naznačena vjera u Njega i od Njega, kao što se može vidjeti iznad u br. 338. Nadalje, pošto je Pavle pod djelima zakona mislio na djela Mojsijeva zakona on je prema tome pravio razliku između zakona vjere i zakona djela, i između Židova i Pogana, ili obrezivanja i neobrezivanja; a obrezivanje predstavlja Judaizam, kao i u svim drugim odlomcima. Štoviše, on sumira cijelu stvar ovim riječima:

‘Obeskrepljujemo li dakle Zakon kroz vjeru? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.’ Rimljanima 3:31.

Sve ove stvari on kaže u seriji izjava, Rimljanima 3:27-31. U prethodnom poglavlju on kaže:

‘Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.’ Rimljanima 2:13.

Također:

‘Bog će uzvratiti svakom čovjeku po djelima njegovim.’ Rimljanima 2:6;

i također:

‘Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim; da svatko može primiti što je kroz tijelo zaradio, u skladu sa onime što je napravio, bilo dobro, bilo zlo.’ 2 Korinćanima 5:10;

Pored mnogih drugih odlomaka u njegovim rukopisima. Iz svega ovoga je očigledno da je Pavle odbacio vjeru bez dobrih djela, kao što čini i Jakov u svojoj Poslanici, 2:17-26.

[3] Da je Pavle mislio na djela Mojsijevog zakona koja su bila naumljena za Židove je još više očigledno iz činjenice da su se sve pisane odredbe naumljene za Židove u Mojsijevoj Knjizi nazivale zakonom. Ovo je jasno iz sljedećih odlomaka:

‘To je zakon za žrtvu prinosnicu.’ Levitski Zakonik 6:14-23.

‘To je zakon za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu, i žrtvu pričesnicu.’ Levitski Zakonik 7:37.

‘To je zakon koji se odnosi na zvijeri i ptice.’ Levitski Zakonik 11:46, 47.

‘To je zakon koji se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo.’ Levitski Zakonik 12:7.

‘To je zakon za gubu.’ Levitski Zakonik 13:59; 14:2, 32, 54, 57.

‘To je zakon za čovjeka koji ima izljev.’ Levitski Zakonik 15:32.

‘To je zakon za ljubomoru.’ Brojevi 5:29, 30.

‘To je Nazirejski zakon.’ Brojevi 6:13, 21.

‘To je zakon za čišćenje.’ Brojevi 19:14.

‘To je zakon za crvenu junicu.’ Brojevi 19:2.

‘To je zakon za kralja.’ Ponovljeni Zakon 17:15-19.

Doista, cijela Mojsijeva Knjiga se naziva ‘Knjigom Zakona’ u Ponovljenom Zakoniku 31:9, 11, 12, 26; i također u Luki 2:22; 24:44; i u Ivanu 1:45; 7:22, 23; 8:5.

[4] Ovim odlomcima su oni također nadodali, kako se moglo vidjeti kod Pavla da čovjek mora živjeti u skladu sa zakonom Dekaloga, i da ga dobročinstvo ispunjava, Rimljanima 13:8-11; i također da on kaže:

'Sada ostaju vjera, nada i ljubav, ovo troje; ali najveća od njih je ljubav.' 1 Korinćanima 13:13,

time ne vjera. Takvo je bilo učenje, oni rekoše, zbog kojeg su se sakupili da bi ga raspravili.

Da ih ne bi uznemiravao, povukao sam se; i onda su oni opet izdaleka izgledali poput koza, ponekad kako leže a ponekad kako stoje, ali su se odmaknuli od stada ovaca. Oni su izgledali kao da leže kada su raspravljali, a kao da stoje kada su formirali zaključak. Ali moju su pažnju posebice privukli njihovi rogovi; i bio sam iznenađen primjetiti kako su se oni u jednom trenutku pojavljivali ispruženi naprijed, sa vrhovima koji strše nagore, a drugi puta kako se savijaju unatrag sa vršcima koji su smjerali nadolje prema njihovim leđima, sve dok nisu bili u potpunosti odbačeni. Onda su se iznenada okrenuli u pravcu stada ovaca, zadržavajući i dalje njihov izgled koza; Zbog toga sam im ponovno prišao, i zapitao ih za mišljenje koje su sada dosegnuli. Oni su odgovorili kako su došli do zaključka kako vjera jedina proizvodi dobra dobročinstva kao što stablo proizvodi plodove. U tom trenutku je zvuk groma odjeknuo i nad glavama se vidjela munja; i trenutno se pojavio jedan anđeo koji je stajao između dva stada. On je poviknuo stadu ovaca: 'Ne slušajte ih; oni nisu napustili njihovo prijašnje vjerovanje da vjera jedina opravdava i spašava, i da praktično dobročinstvo ništa ne vrijedi. Štoviše, vjera nije stablo, dok čovjek jeste. Nego vršite pokajnička djela i gledajte u Gospoda, i imat ćete vjeru; jer vjera prije pokajanja nema ničeg živoga u sebi.' Onda su koze čiji su rogovi bili savinuti unatrag htjeli pristupiti ovcama; ali anđeo koji je stajao između njih je ovce razdvojio na dva stada, i rekao je onima na lijevoj strani: 'Vi se možete pridružiti kozama; ali kažem vam kako dolazi vuk koji će ih odnijeti i vas zajedno sa njima.'

[5] Nakon što su se dva stada ovaca razdvojila, i oni na lijevoj strani čuli prijeteće riječi anđela, pogledali su jedni druge, i rekli, ‘Porazgovarajmo sa našim prijašnjim drugovima.’ Onda su oni na lijevoj strani govorili sa onima na desnoj, govoreći, ‘Zašto ste napustili naše pastore? Zar nisu vjera i dobročinstvo jedno, poput stabla i njegovih plodova? Jer stablo se putem svojih grana nastavlja u svoje plodove. Ako polomite dio grane putem koje stablo vrši svoj neprestani upliv u plod, plod će umrijeti, i sa njime svo sjeme koje je trebalo služiti za budući rast. Zapitajte naše svećenike zar to nije tako.’ Onda su oni zapitali svećenike, i ovi su pogledali okolo u ostale koji su ih migom ohrabrili reći kako su dobro govorili. Oni su zato odgovorili: ‘Dobro ste govorili; ali što se tiče nastavljanja vjere u dobra djela, kao što se stablo nastavlja u svoje plodove, mi smo upoznati sa mnogim teško shvatljivim istinama. Ovo, međutim, nije mjesto za njihovo objavljivanje u javnosti; jer u lancu ili koncu koji povezuje vjeru i dobročinstvo ima puno čvorova, koje smo mi svećenici jedini u stanju razmrsiti. ’

[6] Onda se jedan od svećenika koji je bio među ovcama na desnoj strani, ustao i rekao: 'Vama su oni odgovorili kako je stvar baš takva; ali oni su svojim drugovima rekli da ona nije takva, jer to je ono što oni zaista misle.' Prvi zapitkivač je onda zapitao: 'Kako oni onda razmišljaju? Zar ne razmišljaju onako kako naučavaju?' On reče: 'Ne: jer oni misle kako svako dobro dobročinstva, koje se naziva dobrim djelom, koje je od strane čovjeka učinjeno u svrhu spasenja i vječnog života, nije ni u najmanjoj mjeri dobro. Jer kroz djelo koje je osobno napravio on želi spasiti samoga sebe, prisvajajući sebi pravednost i zaslugu jedinog Spasitelja; i oni misle da je to slučaj sa svakim dobrim djelom u kojem je čovjek svjestan svoje vlastite volje. Prema tome oni tvrde da ne postoji nikakvog sjedinjenja vjere i dobročinstva, i da vjera nije čak ni pridržana i očuvana dobrim djelima.'

[7] Ali neki od onih na lijevoj strani su rekli: ‘Ono što ste o njima tvrdili to nije istinito: 'Jer oni otvoreno propovijedaju dobročinstvo i njegova djela, koja oni nazivaju djelima vjere.' On je odgovorio: 'Vi ne razumijete njihovo propovijedanje; jedino prisutno svećenstvo obraća svojoju pažnju i razumije. Oni jedino misle o moralnom dobročinstvu, i njegovim civilnim i političkim dobrim djelima. Ova su oni kažu, djela vjere, ali ona to uopće nisu; jer jedan ateist može činiti djela koja su potpuno ista i slična u pojavi. Prema tome, oni jednoglasno tvde da čovjek nije spašen nikakvim djelima, već pomoću vjere jedino. Oni kažu kako stablo jabuke proizvodi jabuke; ali ako čovjek čini dobra djela poradi spasenja, baš kao što stablo proizvodi te jabuke neprekidnim tokom, onda su njegove 'jabuke' iznutra trule i pune crviju. Oni kažu također da vino proizvodi grožđe; ali ako bi čovjek činio duhovno dobro kao što vino proizvodi grožđe, on bi proizvodio 'divlje grožđe'.

[8] Ali onda su oni zapitali, ‘Koja je priroda dobara njihovog dobročinstva, to jest, dobrih djela, koja su plodovi vjere? On je odgovorio: 'Oni ih smatraju, možebiti, za nešto neupadljivo, smješteno negdje blizu vjere, sa kojom međutim nisu povezana, pošto su poput sjene koja prati čovjeka kada gleda u sunce, koju on ne primjećuje sve dok se ne okrene; ili, mogao bi reći, ona su poput konjskih repova, koji se u današnje vrijeme u mnogim zemljama skraćuju; jer ljudi kažu, 'Kakve koristi od njih? Oni su dobri ni za što; ako se ostave neskraćeni lako se uprljaju.' Kada je to čuo, jedan iz stada ovaca na lijevoj strani je rekao ogorčeno, 'Zasigurno postoji određena vrsta povezanosti, jer kako se drugačije ona mogu nazivati djelima vjere? Možda su dobra dobročinstva od strane Boga suptilno usađena (ulivena) u čovjekova dobrovoljna (namjerna) djela određenom vrstom upliva, kao putem određenog osjećaja, težnje, nadahnuća, podsticanja, i uzbuđenosti volje, određenom pritajenom percepcijom u mislima, i otud uvjeravanjem, skrušenošću i time putem savjesti, sa posljedičnim impulsom na djelovanje, poslušnošću Dekalogu i Riječi, poput one u djeteta ili u mudrog čovjeka, ili određenim drugim sredstvima poput ovih; jer inače, kako bi se dobra djela mogla nazivati djelima vjere?'

Na ovo je svećenik odgovorio: 'Ne, to nije slučaj; pa ako oni doista i kažu kako su dobra djela proizvedena pomoću takvih sredstava, oni tako formuliraju svoje razgovore da bi prenijeli utisak kako ona ne proizlaze iz vjere. Neki od njih zaista naučavaju takve stvari, ali tvrdeći da su djela jedino znakovi vjere, a ne veze koje povezuju vjeru sa dobročinstvom. Drugi su, međutim, zamislili sjedinjenje posredstvom Riječi.' Svećenik je onda bio zapitan: 'Postoji li takvo sjedinjenje?' Ali on je odgovorio: 'Oni to ne misle, već jedino zamišljaju nešto što proizlazi iz slušanja Riječi. Jer oni tvrde da svaki racionalni baš kao i voljni princip čovjeka u stvarima vjere jeste nečist te prisvaja zaslugu, pošto u duhovnim stvarima on ne može više razumjeti, željeti, razmišljati i surađivati od klade.'

[9] Kada je jedan od njih čuo kako se vjeruje da je čovjek takav u svim stvarima koje se odnose prema vjeri i spasenju, on je rekao: ‘Jednom sam čuo čovjeka kako govori, ‘Posadio sam vinograd; sada ću piti vina sve dok se ne napijem.’ Ali drugi ga je zapitao, ‘Hoćeš li piti vina iz svog vlastitog vrča, kojeg držiš u svojoj vlastitoj desnici?’ On je odgovorio, ‘Ne, već iz nevidljivog vrča u nevidljivoj ruci.’ ‘Onda se’, izjavio je drugi, ‘ti zasigurno nećeš opiti.’ I govornik je smjesta nastavio: ‘Počuj me, preklinjem te: Kažem ti, najprije razumi Riječ i onda pij vino iz nje. Zar ne znaš kako je Gospod Riječ? Zar ona nije od Gospoda, i zar On nije u njoj? Ako, prema tome, ti činiš dobro iz Riječi, ti ga činiš od Gospoda, od Njegovih vlastitih usta i volje. A ako tada gledaš u Gospoda, On će te također voditi i podučavati, i vi ćete ga vršiti sami od sebe od Njega. Kada bilo tko sprovodi komisiju po autoritetu Kralja, po njegovoj riječi i zapovijedi, može li on reći, ‘Ja ovo činim iz moje vlastite riječi i zapovijedi, i iz moje vlastite volje?’

[10] Nakon toga se on okrenuo prema svećenstvu i rekao, ‘Vi službenici Božji, ne zavodite stado. ’

Čuvši ovo, veći dio stada na lijevoj strani se povukao, i pridružio stadu na desnoj strani. Onda su neki od svećenstva rekli, 'Čuli smo što ranije nismo znali; mi smo pastiri; mi nećemo napustiti ovce;' i onda su se povukli zajedno sa njima. Zatim oni rekoše: 'Ovaj je čovjek govorio istinu. Tko, koji čini išta iz Riječi, i na taj način od Gospoda, iz Njegove zapovijedi i volje, može reći, 'Ja ovo činim sam od sebe?' I nitko tko djeluje po zapovijedi i volji kralja ne kaže, 'Ja ovo činim sam.' Sada mi percipiramo Božansku Providnost u tome što sjedinjenje vjere i dobrih djela, koje je priznato od strane crkvenog tijela, nije bilo pronađeno (otkrito). Ono nije moglo biti pronađeno (otkrito), pošto nije moglo postojati, jer nije bilo vjere u Gospoda, koji je Riječ, i posljedično tome nije bilo vjere iz Riječi.' Ostatak svećenika, međutim, koji su bili od stada koza, su otišli, mašući svojim kapama, i zapomažući, 'Vjera jedino, vjera jedino će i dalje živjeti.'