Bible

 

Jeremija 36

Studie

   

1 Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ:

2 "Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega.

3 Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov."

4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio.

9 U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem.

5 Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin.

6 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova.

7 Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu."

8 I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u Domu Jahvinu.

10 Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.

11 A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi,

12 siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.

13 Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige.

14 Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima.

15 Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i pročitaj nam!" I Baruh im pročita.

16 Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju."

17 I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi."

18 Baruh će njima: "Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao."

19 Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste."

20 I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.

21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.

22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica.

23 I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice.

24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi,

25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.

26 Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.

27 Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji:

28 "Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.

29 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: 'Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?'

30 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz.

31 Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali."

32 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 158

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

158. ADDITIONAL NOTE

Since this chapter has dealt with the Holy Spirit, it is of importance to note that the Holy Spirit is nowhere named in the Old Testament Word, but only 'the Spirit of holiness' in three passages, one in the Psalms of David (Psalms 51:11), and two in Isaiah (Isaiah 63:10-11). But there are frequent references in the New Testament Word, as much in the Gospels as in the Acts of the Apostles and in their Epistles. The reason is that the Holy Spirit first existed when the Lord came into the world, for it came out of Him from the Father; for 'the Lord alone is holy' (Revelation 15:4). For this reason too the angel Gabriel speaking to Mary the mother of Jesus said 'the holy thing which will be born of you' (Luke 1:35). The reason why we read 'The Holy Spirit was not yet, because Jesus was not yet glorified' (John 7:39), although it was said earlier that the Holy Spirit filled Elizabeth (Luke 1:41) and Zechariah (Luke 1:67), as well as Simeon (Luke 2:25), was that it was the spirit of Jehovah the Father which filled them; and it was called the Holy Spirit because the Lord was already at that time in the world.

This is why nowhere in the Old Testament Word does it say that the Prophets spoke from the Holy Spirit, but from Jehovah. For everywhere we read 'Jehovah spoke to me', 'The Word from Jehovah came to me', 'Jehovah said', 'The saying of Jehovah.'

To remove all possibility of doubt I propose to quote the passages solely in Jeremiah where these expressions occur:

Jeremiah 1:4, 7, 11-14, 19;

2:1-5, 9, 19, 22, 29, 31;

3:1, 6, 10, 12, 14, 16;

4:1, 3, 9, 17, 27;

5:11, 14, 18, 22, 29;

6:6, 9, 12, 15-16, 21-22;

7:1, 3, 11, 13, 19-21;

8:1, 3, 12-13;

9:3, 7, 9, 13, 15, 17, 22, 24-25;

10:1-2, 18;

11:1, 3, 6, 9, 11, 17-18, 21-22;

12:14, 17;

13:1, 6, 9, 11-15, 25;

14:1, 10, 14-15;

15:1-3, 6, 11, 19-20;

16:1, 3, 5, 9, 14, 16;

17:5, 19-21, 24;

18:1, 5-6, 11, 13;

19:1, 3, 6, 12, 15;

20:4;

21:14, 7-8, 11-12, 14;

22:2, 5-6, 11, 16, 18, 24, 29-30;

23:2, 5, 7, 12, 15, 24, 29, 31, 38;

24:3, 5, 8;

25:1, 3, 7-9, 15, 27-29, 32;

26:1-2, 18;

27:1-2, 4, 8, 11, 16, 19, 21-22;

28:2, 12, 14, 16;

29:4, 8-9, 16, 19-21, 25, 30-32;

30:15, 8, 10-12, 17-18;

31:1-2, 7, 10, 15-17, 23, 27-28, 31-38;

32:1, 6, 14-15, 25-26, 28, 30, 36, 42, 44;

33:1-2, 4, 10-13, 17, 19-20, 23, 25;

34:1-2, 4, 8, 12-13, 22;

35:1, 13, 17-19;

36:1, 6, 27, 29-30;

37:6-7, 9;

38:2-3, 17;

39:15-18;

40:1;

42:7, 9, 15, 18-19;

43:8, 10;

44:1-2, 7, 11, 24-26, 30;

45:2, 5;

46:1, 23, 25, 28;

47:1;

48:1, 8, 12, 30, 35, 38, 40, 43-44, 47;

49:2, 5-7, 12-13, 16, 18, 26, 28, 30, 32, 35, 37-39;

50:1, 4, 10, 18, 20-21, 30-31, 33, 35, 40;

51:25, 33, 36, 39, 52, 58.

These are solely from Jeremiah. There are similar expressions in all the other Prophets, but it is never said that the Holy Spirit spoke, nor that Jehovah spoke to them by means of the Holy Spirit.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.