137. Četvrto iskustvo. Čuo sam da se sazvao Sabor od onih koji su bili slavljeni zbog njihovih rukopisa i naobrazbe, kako bi raspravljali o sadašnjem stanju vjere, i otud o načinu opravdavanja odabranika. To je bilo u svijetu duhova, i bilo mi je dozvoljeno prisustvovati u duhu. Ugledao sam tamo okupljene pripadnike svećenstva i iz crkava koje su se na tome bazirale i onih koje se sa time nisu slagale. Na desnoj strani su stajali oni koji su se u svijetu nazivali Apostolskim Ocima, i koji su živjeli prije Savjeta u Nikeji; a na lijevoj strani su stajali oni koji su u naknadnim stoljećima bili na glasu zbog svojih objavljenih djela ili pak onih koja su još bila u formi manuskripta. Mnogi od potonjih su bili golobradi, i nosili su perike sa loknama od ženske kose, neki u žljebovitim a neki sa zašiljenim ovratnicima; dok su prijašnji bili u bradi, i imali su svoju vlastitu kosu. Ispred obje grupe ljudi je stajao jedan koji je bio sudac i kritičar zapisa tog vremena, u ruci je imao štap, sa kojim je udarao u zemlju i uvodio tišinu. Popevši se na najvišu stepenicu propovjedaonice, ispustio je dubok uzdah, i onda je nastavio govoriti snažnim glasom, no uzdah je ugušio njegov glas u grlu.

[2] Naposlijetku, povrativivši svoj glas, on reče: 'O braćo moja, kakvo li je ovo doba! Iz društva laika se pojavio jedan koji nema niti halju, niti mitru niti lovorov vijenac, koji je zbacio dolje s neba našu vjeru i bacio ju u paklene predjele. Kakav je to zločin! A ipak ta vjera jedina je naša zvijezda koja noću sjaji poput Oriona a jutrom poput Lucifera. Taj čovjek, iako poodmakle dobi, je sasvim slijep po pitanju misterija naše vjere, pošto ju nije istražio, i u njoj vidio pravednost Gospoda Spasitelja, Njegovo posredovanje i ublažavanje. Kako ove nije vidio nije vidio niti čudesa Njegovog opravdavanja, koja su, otpuštanje grijeha, preporod, posvećivanje i spasenje. Ovaj je čovjek, umjesto priznavanja naše vjere, koja je spasavajuća u najvećoj mogućoj mjeri, pošto je vjera u tri Božanske Osobe, i tako u cijelo Božanstvo, nju prebacio drugoj Osobi, a čak ne ni Njemu, već Njegovom Ljudskom, koje mi uistinu nazivamo Božanskim zbog utjelovljenja Sina od vječnosti; ali nitko ne uzima u obzir kako je ono išta više nego samo ljudsko. Što onda proizlazi iz takvog izvora osim vjere koja stvara prirodnjaštvo? a takva vjera, pošto nije duhovna, se vrlo malo razlikuje od vjere u Papu ili sveca. Vi znate što je Calvin u svoje vrijeme običavao reći o obožavanju iz ove vjere; i, molim vas, hoće li netko od vas izjaviti odakle dolazi vjera? Zar ne direktno od Boga, i stoga u sebi ima sve što pripada spasenju?'

[3] Na ovo su njegovi drugovi s lijeve strane, koji su bili golobradi te su nosili perike sa loknama i imali žljebovite ovratnike oko svojih vratova, zapljeskali svojim rukama i povikali: 'Govorio si naj-mudrije. Mi znamo kako ne možemo primiti ništa što nam nije dano sa neba. Neka nam taj prorok kaže odakle dolazi vjera, i što drugo vjera znači; nemoguće je da može postojati ikakva druga, ili da ima ikakav drugi izvor. Proizvesti bilo koju drugu vjeru od ove, koja je uistinu vjera, je nemoguće kao što je odjahati do jednog od sazvježđa na nebesima, ili uzeti zvijezdu iz njega, staviti ju u džep i odnijeti ju.' Ovo je on rekao kako bi među svojim drugovima mogao ismijati svaku novu vjeru.

[4] Čuvši ovo ljudi na desnoj strani, koji su imali brade i vlastitu kosu, su bili ozlojađeni. Onda je jedan od njih, starac, ali za kojeg se kasnije ukazalo kako je mladić: jer bio je anđeo sa neba, gdje stariti znači postajati sve mlađi, ustao i reče: ‘Počuo sam prirodu vaše vjere koju je vaš lider na propovjedaonici tako slavio. Što je, međutim, ta vjera nego grobnica našeg Gospoda nakon uskrsnuća, ponovno zatvorena od strane Pilatovih vojnika? Ja sam je otvorio, i ništa nisam ugledao osim prevarantskih štapića, sa kojima su čarobnjaci u Egiptu vršili svoja čudesa. Uistinu, ta vaša vjera je na sav izgled poput škrinje izgrađene od zlata, i optočene dragim kamenjem; ali kada se otvori je prazna, osim ako kojim slučajem u njezinim uglovima nema prašine sa relikvija papinskih dostojanstvenika; jer ovi imaju istu vjeru, jedino je s njihove strane ona u današnje vrijeme presvučena sa vanjskim svetostima. Štoviše, da upotrijebimo poredbe, ona je poput vestalske djevice među drevnim ljudima koja je bila zakopana živa zbog toga što je dozvolila da se sveta vatra ugasi; a ja vas uvjeravam da je u mojim očima poput zlatnog teleta, oko kojeg su sinovi Izraela plesali nakon što je Mojsije otišao kada se popeo na Sinajsku Goru k Jehovi.

[5] Ne budite iznenađeni da sam koristio takve poredbe govoreći o vašoj vjeri, jer tako mi na nebu govorimo o njoj. Ali naša vjera je, bila, i uvijek će biti, u Gospoda Boga Spasitelja, čije Ljudsko je Božansko i čije Božansko je Ljudsko. To je vjera prilagođena čovjekovoj prijemčivosti, i putem nje je duhovno Božansko ujedinjeno sa onim što je u čovjeku prirodno; i ona postaje duhovna vjera u prirodnom, čega je posljedica da prirodno postaje tako reći prosvjetljeno od duhovnog svjetla u kojem se nalazi naša vjera. Istine koje sačinjavaju ovu vjeru su toliko brojne kao pojedinačni stihovi u Svetoj Knjizi; a sve te istine su poput zvijezda koje svojim osebujnim svjetlima daju očitovanje i oblik vjeri. Čovjek zadobija ovu vjeru iz Riječi putem svjetla (lumen) svoje vlastite prirodne inteligencije, u kojem je, međutim, samo znanje, misao i uvjeravanje. Ali Gospod, kod onih koji vjeruju u Njega, uzrokuje da ova vjera postane uvjerenje, pouzdanje i povjerenje; na taj način prirodna vjera postaje duhovna, i oživljena je posredstvom ljubavi prema bližnjemu. Među nama je ova vjera poput kraljice nakićene sa onoliko dragocjenog kamenja koliko ih je na zidu svetog Jeruzalema, Apokalipsa 21:17-20.

[6] Nemojte međutim pretpostaviti da je ono što sam sada rekao samo hvalisanje; a, da ne bi bilo tako olako shvaćeno, pročitat ću neke odlomke iz Svete Riječi, iz kojih će biti očigledno da naša vjera nije, kako vi pretpostavljate, u čovjeka, već u Boga istinitog, u kojem prebiva svo Božanstvo.

Ivan kaže:

‘da je Isus Bog Istiniti, i Život vječni.’ 1 Poslanica 5:20;

Pavle kaže:

‘da u Kristu prebiva tjelesno sva punina Božanstva.’ Kološanima 2:9;

a u Djelima Apostolskim je zapisano:

‘kako je on (Pavle) svjedočio i Židovima a također i Grcima, pokajanje pred Bogom i vjeru u našeg Gospoda Isusa Krista.’ Djela Apostolska 20:21;

i Gospod Osobno kaže:

‘Dana Mi je sva vlast i na nebu i na Zemlji.’ Matej 28:18.

Ali ovi su samo nekolicina odlomaka.’

[7] Nakon toga je anđeo pogledao prema meni i rekao: ‘Ti znaš što tako zvani Protestanti Evanđelisti vjeruju, ili su skloni vjerovati, u vezi s Gospodom Spasiteljem. Pročitaj neke odlomke iz njihove vjeroispovijesti tako da možemo doznati da li su tako budalasti da vjeruju kako je Njegovo Ljudsko samo ljudsko, ili da li Mu pripisuju ikakvu Božanstvenost, i na koji način.’ Onda sam u prisutnosti svih okupljenih pročitao sljedeće odlomke od nekoliko prikupljenih iz njihovog standardnog ortodoksnog djela, koje se naziva Formula Concordiae, koje je objavljeno u Leipzigu, u 1756 godini:

U Kristu su Božanska i Ljudska priroda tako ujedinjene da čine jednu Osobu, str. 606, 762.

Krist je uistinu Bog i Čovjek u jednoj nedjeljivoj Osobi, i ostaje tako zauvijek, str. 609, 673, 762.

U Kristu je Bog Čovjek, i Čovjek Bog, str. 607, 765.

Kristova ljudska priroda je uzvišena do sveg Božanskog Veličanstva, dokazano također iz mnogih Otaca, str. 844-852, 860-865, 869-878.

Krist je s obzirom na Njegovu Ljudsku Prirodu sveprisutan, i ispunjava sve stvari, str. 768, 783-785.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče ima svu vlast nad nebom i zemljom, str 775, 776, 780.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče sjedi s desne strane Oca, str. 608, 764.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče treba biti zazivan, dokazano mnogim citatima iz Svetog Pisma, str. 226.

Augustova Ispovijest vrlo visoko hvali takvo obožavanje, str. 19.

[8] Nakon što sam pročitao ove odlomke okrenuo sam se Predsjedniku i rekao: ‘Znam da su svi ovdje prisutni povezani sa sebi sličnima u duhovnom svijetu; recite mi, molim vas, da li znate sa kime ste vi povezani?’ On je odgovorio svečanim tonom: ‘Znam. Ja sam povezan sa jednim slavnim čovjekom ¹ , vođom bataljuna u vojsci čuvenih crkvenih ljudi.’ Kako je odgovorio tako svečanim tonom rekoh: ‘Oprostite mi ako vas pitam da li znate gdje taj slavni čovjek živi,’ i on reče: ‘Znam. On živi nedaleko od Lutherove grobnice.’ Na to rekoh sa osmjehom, ‘Zašto govorite o njegovoj grobnici? Zar ne znate da se Luther ustao, i sada je odbacio svoje zablude u vezi s opravdanjem putem vjere u tri Božanske Osobe od vječnosti? On je, prema tome, bio prebačen do društva blaženih u novom nebu, i smije se kada vidi svoje sljedbenike koji se i dalje drže tih apsurdnih stajališta.’ On odgovori: ‘Znam za to; ali što to meni predstavlja?’ Na to sam, govoreći istim svečanim tonom kojim je on adresirao mene, rekao: ‘Molim vas prenesite slavnoj osobi sa kojom ste povezani moje bojazni da je protivno ortodoksnom mišljenju njegove vlastite Crkve on Gospoda nekontrolirano opljačkao za Njegovu Božanstvenost; ili je dozvolio svojem peru izorati brazdu u koju je bezobzirno posadio sjeme prirodnjaštva pišući protiv obožavanja našeg Gospoda Spasitelja.’ Na to je on odgovorio: ‘Ja to ne mogu učiniti. Kako smo on i ja skoro jednog uma u ovoj stvari, što kažem on ne razumije, ali sve što on kaže ja savršeno razumijem. Jer duhovni svijet prožimlje prirodni svijet, i tamo percipira misli ljudi; ali ovo nije uzajamno: takva je priroda povezanosti između duhova i ljudi.’

[9] Kako sam sada ušao u razgovor sa Predsjednikom, rekoh: ‘Ako mi dozvolite, postavit ću drugo pitanje. Da li znate da ortodoksno vjerovanje Evanđelista, u priručniku njihove Crkve, koji se naziva Formula Concordiae, naučava kako je u Kristu Bog Čovjek, i Čovjek Bog, i da su Njegovo Božansko i Njegovo Ljudsko, u jednoj nedjeljivoj Osobi, i da će to zauvijek ostati? Kako onda vi i on možete oskrvnuti obožavanje Gospoda sa prirodnjaštvom? Na to je on odgovorio: 'Ja to znam, a ipak ja to ne znam.' I stoga sam nastavio: 'Ja pitam vašeg prijatelja, iako je odsutan, ili vas namjesto njega, od koga je Gospod naš Spasitelj imao Svoju dušu? Ako odgovorite, od Njegove majke, govorite budalasto; ako od Josipa, vi hulite na Riječ; ali ako od Svetog Duha, onda govorite ispravno, pod uvjetom da pod Svetim Duhom razumijete Božansko, koje proizlazi i djeluje; i prema tome da je Gospod Sin Jehove Boga.

[10] Ponovno pitam, što označava hipostatska unija? Ako kažete da je poput one između dvije osobe, jedne superiornije a jedne inferiornije, onda govorite budalasto; jer tako bi od Boga Spasitelja mogli napraviti dvije Osobe kao što od Boga činite tri. Ako, međutim, kažete da je to osobna unija, poput one od duše i tijela, vi pravilno kažete; i to je u skladu sa vašom vlastitom doktrinom i također sa onom Crkvenih Otaca, u što se možete uvjeriti ako posavjetujete Formulu Concordiae, str. 765-768; i takođe Atanasijevo Vjerovanje, gdje je rečeno:

Pravovaljana vjera je, da mi vjerujemo i ispovijedamo, kako je naš Gospod Isus Krist Bog i Čovjek; Koji, iako je On Bog i Čovjek, ipak On nije dva, već jedan Krist; u potpunosti jedan, ne pometnjom supstance, već sjedinjenjem Osoba; jer kao što su razumska duša i tijelo jedan čovjek, tako su Bog i Čovjek jedan Krist.

[11] Pitam, štoviše, koje je bilo ogavno Arijevo krivovjerje, na račun kojeg je od strane Cara Konstantina Velikog bio sakupljen Sabor u Nikeji, nego da je on negirao Božanstvo Gospodnjeg Ljudskog? Nadalje, recite mi što pretpostavljate, na koga se odnose ove riječi u Jeremiji:

‘Evo dolaze dani… podići ću Davidu izdanak pravedni, i Kralj će vladati… I ovo je Njegovo ime… Jehova, Pravednost naša.' Jeremija 23:5-6; 33:15-16.

Ako kažete, Sina od vječnosti, onda govorite budalasto, jer On nije bio Iskupitelj; ali ako kažete, Sina rođenog u vremenu, koji je bio jedino-rođeni Sin Božji, Ivan 1:18; 3:16, govorite ispravno, jer On je putem iskupljenja postao Pravednost od koje vi pravite vašu vjeru. Pročitajte također Izaiju 9:6, a također i druge odlomke, gdje je predskazano kako će Jehova Osobno doći na svijet.’ Na ove riječi je Predsjednik šutio, i otišao.

[12] Nakon ovih rasprava se Predsjednik spremao zatvoriti skup sa molitvom, kad se iz društva koje se nalazilo na lijevoj strani iznenada pokrenuo čovjek, koji je na glavi imao mitru a preko toga kapu. Dotaknuo je prstima kapu, i rekao: ‘Ja sam također povezan sa čovjekom u vašem svijetu, koji je tamo jako slavan. To ja znam jer govorim iz njega kao iz sebe.’ Ja sam onda istražio gdje je ta istaknuta osoba ² živjela. On je odgovorio: ‘U Gottenburgu; i od njega sam jednom dobio ideju da ova vaša nova doktrina ima okus Islama.’

Čuvši ovo, primjetio sam kako su oni koji su se nalazili na desnoj strani, gdje su stajali Apostolski Oci, bili zaprepašteni, i izrazi njihova lica su se promijenili; i čuo sam ih kako svojim uzvicima izražavaju ono što im je bilo na umovima: ‘Kakav je ovo zločin!’ Kakvo doba!’ Međutim, da bi umirio njihovu pravednu ozlojađenost, ispružio sam svoju ruku, i zamolio za pažnju. To mi je bilo dodijeljeno, i rekoh: ‘Znam da je ta istaknuta osoba napisala nešto takvo u pismu koje je naknadno objavila; ali da je on tada znao kakva je to bogohulna optužba, zasigurno bi bio pokidao pismo svojim rukama, i bacio ga u vatru. Klevetanje poput tog naznačavaju riječi Gospoda Židovima, kada su rekli kako je Svoja čuda vršio nekom drugom a ne Božanskom silom, Matej 12:22-32; kao dodatak tome, Gospod je na istom mjestu rekao:

‘Onaj koji nije sa Mnom je protiv Mene; i onaj koji sa Mnom ne sakuplja, prosipa.’ Matej 5:30.

Na ove riječi je pridruženi duh pogledao dolje, ali uskoro je opet pogledao prema gore i rekao: ‘Čuo sam od tebe teže stvari nego ikad.’ No ja sam nastavio: ‘U slučaju protiv mene postoje dvije optužbe, Prirodnjaštvo i Muhamedanstvo. Ove su opake laži, vješto isplanirane, i dvije smrtonosne stigme, iskonstruirane da bi prejudicirale mišljenje ljudi, i odvratili ih od svetog obožavanja Gospoda.’ Onda sam se okrenuo prema pridruženom duhu koji je upravo govorio, i rekao sam: ‘Reci svojem prijatelju u Gottenborgu, ako možeš, da pročita što Gospodin kaže u Apokalipsa 3:18 , i također u 2:16.’

[13] Kada sam ovo rekao nastala je vika; ali je bila umirena pomoću svjetla poslanog dolje sa neba, koje je uzrokovalo da mnogi koji su bili na lijevoj strani pređu k onima na desnoj, a ostali su jedino oni koji nisu dublje razmišljali, i koji su se prema tome pouzdavali u riječ bilo kojeg učitelja; a također i oni koji su vjerovali kako je Gospod samo čovjek. Izgledalo je kako se svjetlo koje je bilo poslano dolje sa neba odbijalo nazad od ove obadvije posljednje grupe, no kako je utjecalo u one koji su sa lijeve strane prešli na desnu.

Poznámky pod čarou: