Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,

4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.

5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;

7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.

8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.

10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.

13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.

14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.

15 Tada Bog reče Noi:

16 "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.

17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"

18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.

19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.

20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.

22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 929

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

929. 'I will no more strike every living thing, as I have done' means that man would never again be able to destroy himself in that way. This is now clear from what has been said above. The situation is this: When a person has been regenerated he is withheld from the evil and falsity residing with him. At this point he does not perceive anything other than that he does good and thinks truth from himself. This however is an appearance or illusion, for he is being held back from evil and falsity, powerfully so. And being withheld from evil and falsity he cannot destroy himself. If that rein on him were slackened in the least or if he were abandoned to himself he would rush into every evil and falsity.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.