Bible

 

Postanak 49

Studie

   

1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u kasnije vrijeme:

2 Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela!

3 Ti Rubene, moj prvorođenče, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Ističeš, se ponosom, snagom se ističeš,

4 no, poput vode nabujao, nećeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

5 Šimun i Levi braća su prava! Mačevi im oruđe nasilja.

6 Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

7 Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.

8 Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjat.

9 Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

10 Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.

11 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa.

12 Oči su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

13 Zebulun će stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit će brodarima, uz bok njegov Sidon će ležati.

14 Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama.

15 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leđa svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade.

16 Dan će narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

17 Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što će konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak će pasti.

18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

19 Gada će pljačkat razbojnici, pljačkom će im za petama biti.

20 U Ašera bit će hrane, poslastica za kraljeve.

21 Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

22 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.

23 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljačkali.

24 Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,

25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

26 Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog!

27 Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli."

28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.

29 Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

30 u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

32 Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

33 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6338

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6338. 'Assemble' means that they should arrange themselves into order. This is clear from the meaning of 'assembling' as becoming arranged into order. 'Assembling' has no other meaning in the spiritual sense, for truths and forms of good cannot assemble without also becoming arranged into order. For the universal influence which emanates from the Lord causes this to happen, because that influence covers all specific things, including the most specific. All these taken together compose the universal influence by which all things in heaven are arranged into order. When that universal influence is at work forms of good and truths appear to arrange themselves into order, as though they moved into such order of their own accord. This is true of heaven taken as a whole; it is in a state of order and is constantly preserved in that state by the universal influence emanating from the Lord. It is also true of the communities of heaven in general, and it is true in addition of the communities there in particular. For as soon as angels or spirits assemble they instantly become arranged, seemingly all by themselves, into a state of order, and in so doing constitute a heavenly community that is an image of heaven. This would never happen if the universal influence emanating from the Lord did not cover the most specific things of all, and if all these were not in an utterly perfect state of order. If, as most people think, only some universal influence unconcerned with things of a specific nature came from God, and man, spirit, or angel controlled those things for himself, then instead of order everything would be in a state of confusion, and there would not be any heaven, or hell, or human race, or indeed any natural world.

[2] This may be illustrated from many things existing with a person. Unless for example his thoughts were arranged into order as a general whole, and at the same time in each specific part by the affections belonging to his love, those thoughts could never flow in a rational and analytical manner. Nor likewise could his actions. Also, unless there were universal and specific influences from the soul into the internal organs of the body, no order or control could be established in the body. But when there are specific influences and thus a universal one, all things are arranged into order seemingly by themselves. These matters have been stated so that people may know how to understand the idea that truths and forms of good should arrange themselves into order.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.