Bible

 

Postanak 48

Studie

   

1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima.

2 Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju.

3 Reče Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,

4 a potom mi reče: 'Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.'

5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun!

6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće.

7 Kad sam se, naime, vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem."

8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"

9 Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reče.

10 Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.

11 Potom Izrael reče Josipu: "Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."

12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.

13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primače.

14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorođenac.

15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: "Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,

16 anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!"

17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.

18 "Ne tako, oče moj," reče Josip svome ocu, "jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!"

19 Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo."

20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog učini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea.

21 Poslije Izrael reče Josipu: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca.

22 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6438

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6438. From these things foretold by Israel regarding Joseph it may again be seen that every detail contains an inner meaning and that without that meaning scarcely anything is intelligible. The person who fixes his attention solely on the literal meaning may think that these things which were stated regarding Joseph were going to happen to his descendants from Manasseh and Ephraim, because in verse 1 Israel says that he was going to tell them what would happen to them at the end of days. But in the historical accounts concerning those descendants in the Books of Moses, Joshua, Judges, Samuel, or Kings, one does not find anything of the sort happening to them. They were no more greatly blessed than any other tribe; rather, like all the others they were taken away into captivity and scattered among the nations. From all this it is evident that the real meaning is not what presents itself in the sense of the letter but something else contained in the internal sense. Furthermore without the internal sense one cannot begin to know what all the things said about Joseph imply, namely these:

The son of a fertile one is Joseph, of a fertile one beside a spring; daughters, each one of whom marches onto the wall.

They exasperate him and shoot at him and hate him, do the archers.

He will sit in the strength of his bow, and the arms of his hands will be made strong by the hands of the powerful Jacob; from there is the shepherd, the stone of Israel.

The blessings of his father will prevail over the blessings of his ancestors, even as far as the desire of the everlasting hills.

They will be on the head of Joseph and on the crown of the head of the Nazirite among his brothers.

Every single one of these statements is of such a nature that no one can ever know what it really means except from the internal sense.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.