Bible

 

Postanak 39

Studie

   

1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže.

2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.

3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh;

4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.

6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.

7 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: "Legni sa mnom!"

8 On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.

9 On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!"

10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio.

11 Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući,

12 ona ga uhvati za ogrtač i reče: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.

13 Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van,

14 zovne svoje sluge te im reče: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

15 A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

16 Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući.

17 Onda i njemu kaza istu priču: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka!

18 Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

19 Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici.

21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice.

22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega.

23 Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5045

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5045. Gave into Joseph’s hand all the bound ones that were in the prison house. That this signifies from Himself over all falsities, namely, truth governing in a state of temptations, is evident from the signification of “giving into Joseph’s hand,” as being into his power, the “hand” being power (see n. 5008); thus meaning that it was from Himself, for what is effected from His power is effected from Himself-by “Joseph” being meant in the internal sense the Lord, as often shown above; and from the signification of the “bound ones in the prison house,” as being falsities (as shown above, n. 5037, 5038). Thus by “the prince of the prison gave into Joseph’s hand all the bound ones that were in the prison house,” is signified truth governing in a state of temptations from Himself over all falsities; that is, that the truth by which He governed falsities in a state of temptations was from Himself. Here, and in what follows to the end of this chapter, in the internal sense the subject treated of is the Lord, how He from His own power governed in a state of temptations, that is, overcame the hells, which were in evils and falsities and were continually pouring them into mankind. That the Lord by His own power overcame and subdued the hells, and thus glorified or made Divine the Human in Himself, may be seen above (n. 1616, 1749, 1755, 1813, 1904, 1914, 1921, 1935, 2025, 2026, 2083, 2159, 2574, 2786, 2795, 3036, 3381, 3382, 4075, 4286, 5005). This is evident from many passages in the Word, as from this in John:

I lay down My soul, that I may take it again. No man taketh it from Me, but I lay it down of Myself. I have power to lay it down, and I have power to take it again (John 10:17-18

That the passion of the cross was the last of the temptations, and that by it the Lord fully glorified the Human in Himself, that is, made it Divine, is also plain from many passages in the Word, as in John 13:31-32; 17:1, 5; Luke 24:26.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.