Bible

 

Postanak 37

Studie

   

1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.

2 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.

3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu.

4 Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.

5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.

6 "Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio!

7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."

8 Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima.

9 Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

10 Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?"

11 I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.

12 Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema.

13 Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

14 Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.

15 Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?"

16 "Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?"

17 A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.

18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju.

19 I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar!

20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!"

21 Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života!

22 Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.

23 Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu;

24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.

25 Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

26 Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?

27 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju.

28 Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.

30 A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad?"

31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv.

32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."

33 Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.

35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10292

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10292. 'Stacte' means an affection for truth on the level of the senses. This is clear from the meaning of 'stacte' as truth on the level of the senses, an affection for that truth being meant on account of the sweet smell this spice has. For an odour means perception, a sweet odour meaning perception that is pleasing, a foul and stinking odour perception that is displeasing; and any pleasure or displeasure that perception brings is attributable to and in keeping with the affection belonging to love, see 925, 1514, 1517-1519, 3577, 4624-4634, 4748, 5621, 10054. It should be remembered in general that all things whatever in the vegetable kingdom, both those which woodlands yield and those which gardens, fields, and plains produce, such as trees, crops, flowers, grass, and vegetables, mean spiritual and celestial realities generally and specifically. The reason why this should be so is that the whole natural order is a theatre representative of the Lord's kingdom, see in the places referred to in 9280.

[2] 'Stacte' means an affection for truth on the level of the senses because it is mentioned first; for there are four spices from which the incense was made, even as there are four spices from which the anointing oil was prepared. And the one that is mentioned first is the most external, as was that mentioned first in the preparation of the anointing oil, namely the best myrrh, by which the perception of truth on the level of the senses is meant, see 10252 above.

[3] The reason why four spices were used in the preparation of both the oil and the incense was that they meant levels of truth in their proper order, from outward to inmost; and in a person they follow one another in that same order. For a person has an external, called the external man, and an internal, called the internal man; and in each of these there is a more external level and a more internal one. The most external level is called that of the senses; this therefore is what is meant by 'stacte'. What the level of the senses is and what it is like, see 9996, 10236.

[4] The fact that 'stacte' means an affection for truth on the level of the senses cannot be corroborated from other places in the Word because it is not mentioned anywhere else. Yet another kind of stacte, for which also a different word is used in the original language, is mentioned among those spices which were taken down into Egypt, Genesis 37:25; 43:11; and by those commodities which were taken down to Egypt such things as exist in the external or natural man are implied. This is because 'Egypt' means factual knowledge, which belongs to the natural man, see in the places referred to in 9391.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.