Bible

 

Postanak 31

Studie

   

1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo."

2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije.

3 Tada Jahve reče Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!"

4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

5 pa im reče: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

6 I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao;

7 pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.

8 Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaću', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

9 Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao.

10 Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.

11 Još u snu anđeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

12 A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio.

13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!'"

14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu?

15 Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio!

16 Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!"

17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene;

18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.

19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu.

20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati.

21 I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.

22 Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

23 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu.

24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!"

25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

26 Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču?

27 Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.

29 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!'

30 Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?"

31 Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.

32 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.

33 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin.

34 A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe.

35 Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao.

36 Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš?

37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom.

38 Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

39 Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.

40 Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.

41 Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio."

43 Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje Kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile?

44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe."

45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

46 a onda reče svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

47 Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

48 Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

49 ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.

50 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe."

51 Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe:

52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa.

53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.

54 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici.

55 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4145

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4145. Because longing thou hast longed toward thy father’s house. That this signifies a longing for conjunction with Divine good that flows in directly, is evident from the signification here of “father’s house” (that is, the house of Isaac and Abraham), as being the good that inflows directly. (That “house” denotes good, see above, n. 2233, 2234, 3652, 3720; that “father” also denotes good, n. 3703; that “Isaac” is the good of the rational, see n. 3012, 3194, 3210.) and besides, Abraham together with Isaac represents the Divine good that inflows directly, and Laban collateral good, or that which does not inflow directly (see n. 3665, 3778). Collateral good, or that which does not inflow directly, is that good which has been called mediate good, for this good derives many things from worldly things which appear as goods, but are not goods; while the good that flows in directly is that which comes immediately from the Lord, or from the Lord mediately through heaven, and is Divine good separated from such worldly good as just referred to.

[2] Every man who is being regenerated is first in mediate good, in order that it may serve for introducing genuine goods and truths; but after it has served this use, this good is separated, and the man is brought to good which flows in more directly. Thus the man who is being regenerated is perfected by degrees. For example: he who is being regenerated believes at first that the good which he thinks and does is from himself, and that he also merits something; for he does not yet know, and if he knows he does not comprehend, that good can flow in from some other source, nor that it can be otherwise than that he should be recompensed, because he does it from himself. Unless at first he believed this, he would never do any good. But by this means he is initiated not only into the affection of doing what is good, but also into knowledges concerning good and also concerning merit; and when in this manner he has been led into the affection of doing what is good, he then begins to think differently and to believe differently, namely, that good flows in from the Lord, and that by the good which he does from his own he merits nothing; and at last when he is in the affection of willing and doing what is good, he altogether rejects self-merit, and even has an aversion for it, and is affected with good from good. When he is in this state, good flows in directly.

[3] Take also as an example conjugial love: the good which precedes and initiates is beauty, or agreement of manners, or an outward adaptation of the one to the other, or equality of condition, or a desired condition. These goods are the first mediate goods of conjugial love. Afterwards comes conjunction of minds, wherein the one wills as the other, and perceives delight in doing that which pleases the other. This is the second state; and then the former things, though still present, are no longer regarded. Finally there follows a unition in respect to celestial good and spiritual truth, in that the one believes as the other, and the one is affected by the same good as the other. When this state comes, both are together in the heavenly marriage, which is that of good and truth, and thus are in conjugial love—for conjugial love is nothing else—and the Lord then flows into the affections of both as into one affection. This is the good that flows in directly; but the former goods, which flowed in indirectly, served as means of introduction to this.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.