Bible

 

Postanak 29

Studie

   

1 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.

2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.

3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.

4 "Odakle ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

5 "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.

6 "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore.

7 "Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?"

8 "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.

10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.

11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.

12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.

13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.

14 A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

15 Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?"

16 A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.

17 Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.

18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu."

19 Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!"

20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

21 Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj."

22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.

24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.

25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?"

26 Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.

27 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.

28 Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.

29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.

30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.

31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.

32 Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti."

33 Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.

34 Opet zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3815

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3815. 'And Laban said to Jacob, Because you are my brother' means, because they are kindred, by virtue of good. This is clear from the representation of 'Laban' as a parallel good that springs from a common stock, and from the representation of 'Jacob' as the good of the natural, both dealt with above; and from the meaning of 'brother' as good, dealt with in 3803, in this case that which is kindred since these words are spoken by Laban to Jacob, and therefore by good to good. Furthermore every kinship has its origin in good, for good is related to love. It is the nearest degree of love in the line of descent that is called kindred, and is meant in the proper sense by 'brother'. In the spiritual world or in heaven no other kinships or relationships by marriage exist except those of love to the Lord and of love towards the neighbour, or what amounts to the same, those of good. This has been made clear to me by the fact that all the communities that constitute heaven, and that are countless, are quite distinct and separate from one another according to degrees and differences of love and of faith deriving from this, see 685, 917, 2739, 3612.

[2] This has also been made clear to me by the fact that in heaven they do not acknowledge one another because of any family relationship that had been theirs during their lifetime but solely on the basis of good and attendant truth. A father does not acknowledge a son or daughter, a brother does not acknowledge a brother or sister, and even a husband does not acknowledge his wife, unless they have been governed by similar good. They do, it is true, meet when they first enter the next life, but they part company after that; for good itself - that is, love and charity - determines whichever community a person is sent to. Kinship begins in the community in which each person belongs and spreads from there into all places round about.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.