Bible

 

Postanak 26

Studie

   

1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

2 Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti.

3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;

5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

6 Tako Izak ostane u Geraru.

7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa."

8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.

9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."

10 Abimelek reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju."

11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti."

12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.

15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

16 Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!"

17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.

18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,

20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.

22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo."

23 Odande se popne u Beer Šebu.

24 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."

25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.

26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.

27 Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?"

28 Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:

29 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."

30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.

31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu."

33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.

34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.

35 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1420

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1420. And thou shalt be a blessing. That this signifies that all things both in general and in particular are from the Lord, is evident from the signification of “a blessing.” A “blessing” is predicated of all goods; in the external sense, of corporeal, worldly, and natural goods; in the internal sense, of spiritual and celestial goods. “To be a blessing,” is to be the source of all goods, and the giver of all goods. This can by no means be said of Abram, and hence it is evident that by Abram is represented the Lord, who alone is “a blessing.” In like manner in regard to what is said of Abraham hereafter:

Abraham shall surely become a great and numerous nation, and in him shall all the nations of the earth be blessed (Genesis 18:18);

of Isaac:

In thy seed shall all the nations of the earth be blessed (Genesis 26:4),

and of Jacob:

In thee and in thy seed shall all the families of the earth be blessed (Genesis 28:14).

That nations cannot be blessed, and are not blessed, in Abraham, Isaac, and Jacob, and in their seed, but in the Lord, may be seen by everyone. This is clearly said in David:

His name shall endure forever; before the sun shall the name of his son endure; and all nations shall be blessed in him (Psalms 72:17); where the Lord is treated of. Again:

Thou shalt set him for blessings forever (Psalms 21:6); where also the Lord is treated of.

In Jeremiah:

The nations shall be blessed in Him, and in Him shall they glory (Jeremiah 4:2).

From these passages it is now evident that “a blessing” signifies the Lord, and that when He is called “a blessing,” it signifies that from Him are all celestial and spiritual things, which alone are goods; and because they alone are goods, they alone are truths; and therefore in proportion as there are celestial and spiritual goods in natural, worldly, and corporeal ones, in the same proportion these are goods, and are “blessed.”

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.