Bible

 

Postanak 25

Studie

   

1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura.

2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.

3 A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci.

4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.

5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;

6 a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj.

7 Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina.

8 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima.

9 Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:

10 to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara.

11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja.

12 Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara.

13 A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,

14 Mišma, Duma, Masa,

15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.

16 To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.

17 A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima.

18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći.

19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.

20 Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.

21 Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače.

22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.

23 I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; Dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu."

24 Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.

25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav.

26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni.

27 Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima.

28 Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.

29 Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan.

30 Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom.

31 A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"

32 Ezav reče: "Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!"

33 Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo.

34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3236

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3236. That Abraham here represents the Lord as to Divine good spiritual, and his woman as to Divine truth adjoined to this good, is evident from what has been said before concerning husbands and wives, namely, that the husband represents good and the wife truth (as Abraham and Sarah heretofore, n. 1468, 1901, 2063, 2065, 2172, 2173, 2198, 2904; and as Isaac and Rebekah in the preceding chapter, n. 3077). The reason why the husband represents good, and the wife truth, is that the church is compared to a marriage, and also is the marriage of good and truth. Good is what the husband represents, because it is in the first place; but truth is what the wife represents, because it is in the second place; therefore also in the Word the Lord is called a “bridegroom,” a “man” [vir], a “husband”; and the church is called a “bride,” a “woman,” a “wife.”

[2] What spiritual good is, and what the spiritual truth adjoined to this good, may be seen from the passages cited immediately above (n. 3235). Spiritual good in man is in general what is called the good of faith, and this is no other than charity toward the neighbor; but in order that it may be charity, it must come from the new will with which the spiritual man is gifted by the Lord. The spiritual truth adjoined to this good is what is called the truth of faith, and this is no other than that which regards charity first as the end for the sake of which it exists; and afterwards as the beginning from which it proceeds; but in order that it may be the truth of faith to the spiritual man, or faith, it must come from the new understanding with which he is gifted by the Lord; and the new understanding must have its light from the new will.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.