Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.

2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,

4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku."

5 A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?"

6 Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!

7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: 'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.

8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.

10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu.

12 Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!

13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

14 pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru."

15 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.

16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore.

17 Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča!"

18 "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti.

19 Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje."

20 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.

21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.

22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.

23 Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?"

24 Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

25 Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište."

26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi

27 i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara."

28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.

29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca.

30 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

31 Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve."

32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

33 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj!"

34 "Ja sam sluga Abrahamov", poče on.

35 "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.

37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.'

39 A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?'

40 On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

41 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.'

42 Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,

43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! -

44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'

46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

47 Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.

49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."

50 Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.

51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

55 A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!"

56 On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

57 Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!"

58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću."

59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.

60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.

63 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.

64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve

65 pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.

66 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.

67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3158

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3158. Tell me; and if not, tell me. That this signifies their free state of deliberation, is evident from the sense of the words. From all that precedes it is evident that the words which in the sense of the letter in this chapter treat of the betrothal and marriage of Rebekah with Isaac, in the internal sense treat of the initiation and conjunction of good and truth; for the initiation and conjunction of good and truth are spiritual betrothal and spiritual marriage. In each there is required a free state of deliberation. That this is necessary in betrothal and marriage, is well known; but that it is required in the initiation and conjunction of good and truth, is not so well known, because it is not apparent to the natural man, and because such initiation and conjunction are among the things that are accomplished without man’s reflecting upon them; nevertheless during every moment when man is being reformed and regenerated, it comes to pass that he is in a state of freedom when truth is being conjoined with good.

[2] Everyone may know, if he only considers, that nothing is ever man’s, as his, unless it is of his will; what is only of the understanding does not become man’s until it becomes of the will also; for what is of the will constitutes the being [esse] of a man’s life; but what is of the understanding constitutes the coming forth [existere] of his life thence derived. Consent from the understanding alone is not consent, but all consent is from the will; wherefore unless the truth of faith which is of the understanding is received by the good of love which is of the will, it is not at all truth which is acknowledged, and thus it is not faith. But in order that truth may be received by the good which is of the will, it is necessary that there be a free state. All that is of the will appears free; the very state of willing is liberty; for that which I will, that I choose, that I long for, because I love it and acknowledge it as good. All this shows that truth, which is of faith, never becomes man’s as his until it has been received by the will, that is, until it has been initiated and conjoined with the good there; and that this cannot be effected except in a free state.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.