Bible

 

Postanak 16

Studie

   

1 Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara.

2 I reče Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece." Abram posluša riječ Sarajinu.

3 Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.

4 Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

5 Tada reče Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"

6 Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.

7 Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru -

8 pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

9 Nato joj anđeo Jahvin reče: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!"

10 Još joj reče anđeo Jahvin: "Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti."

11 Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj.

12 On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići."

13 A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reče ona - "vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!"

14 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda.

15 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga Rodi Hagara nadjene ime Jišmael.

16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6132

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6132. And said to him, We will not hide from my lord. That this signifies that it was known to the internal, is evident from the signification of “saying,” as being perception (of which above, n. 6063); from the representation of Joseph, who is here the “lord,” as being the internal (of which also above); and from the signification of “not hiding it from him,” as being to be known. That in the internal sense “not to hide” denotes to be known, is because everything that comes forth and takes place in the natural is known to the internal, for the natural has from the internal all that belongs to itself, and therefore nothing can be concealed from the internal. Nevertheless in the external sense, and especially in the historical sense, the present form of speech is made use of; just as when the Lord speaks to a man He first questions him concerning the matter in hand, although it is fully known to Him; as for instance when the angel of Jehovah spake unto Hagar (Genesis 16:7-8); unto Abraham (Genesis 18:9); and unto Moses (Exodus 4:2); and indeed in no other way would the external feel satisfied, for unless it utters a thing, it believes that it is not known.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.