Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

2 "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

3 "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače.

4 Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

6 Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7 "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

8 "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja.

9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti."

10 "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

11 "Tko je dao čovjeku usta?" - reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

12 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti."

13 "Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu.

15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi.

16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.

17 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: "Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Pođi u miru!" - reče Jitro Mojsiju.

19 I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

21 Jahve opet reče Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode.

22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac.

23 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.'"

24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije.

25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reče.

26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

27 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

28 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini.

29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

30 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda.

31 Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7021

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7021. Because all the men seeking thy soul are dead. That this signifies the removal of the falsities that are endeavoring to destroy the life of truth and good, is evident from the signification of “being dead,” as being that they are removed, for they who are dead have also been removed; from the signification of the “Egyptians,” who here are “the men,” as being those who are in falsities (see n. 6692); and from the signification of “those seeking the soul,” as being those who are endeavoring to destroy the life. And as spiritual life is the life of the truth that is of faith, and of the good that is of charity, it is therefore said “the life of truth and good.” From this it is evident that by “all the men seeking thy soul are dead” is signified the removal of the falsities that are endeavoring to destroy the life of truth and good. By “soul” in the Word is meant every living thing, and it is attributed also to animals, but “soul” is properly predicated of man, and when of man, the term is used in various senses. Man himself is called a “soul,” because his life in general is so called, also specifically his intellectual life, or understanding, and likewise his voluntary life, or will.

[2] But in the spiritual sense by “soul” is meant the life of the truth which is of faith, and of the good which is of charity, and in general the man himself as to his spirit which lives after death, in which sense it is used in Matthew:

Be not afraid of those who are able to kill the body, but are not able to kill the soul (Matthew 10:28).

What doth it profit a man, if he gain the whole world, and lose his own soul? Or what price shall a man give sufficient for the redemption of his soul? (Matthew 16:26).

The Son of man is not come to destroy men’s souls, but to save them (Luke 9:56).

Ye have profaned Me among My people, to slay the souls that ought not to die, and to make the souls to live that ought not to live (Ezekiel 13:19).

In these passages the “soul” denotes the spiritual life of man, which life is that of his spirit after death. “To kill the soul,” “to lose the soul,” “to destroy the soul,” denote to die spiritually, that is, to be damned.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.