Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

2 "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

3 "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače.

4 Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

6 Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7 "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

8 "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja.

9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti."

10 "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

11 "Tko je dao čovjeku usta?" - reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

12 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti."

13 "Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu.

15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi.

16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.

17 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: "Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Pođi u miru!" - reče Jitro Mojsiju.

19 I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

21 Jahve opet reče Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode.

22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac.

23 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.'"

24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije.

25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reče.

26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

27 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

28 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini.

29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

30 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda.

31 Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7068

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7068. 'And they bowed, and bowed down' means humility. This is clear from the meaning of 'bowing, and bowing down as an expression of humility, dealt with in 2153, 6266. But 'bowing' is humility that is exterior and is present in those motivated by truth, whereas 'bowing down' humility that is interior and is present in those motivated by good, see 5682. The truth of this has often become apparent to me from those in the next life who are motivated by truth and those who are motivated by good. Those motivated by truth are so to speak rigid, standing upright as though they are stiff; and when they ought to humble themselves before the Divine they bend their body forwards only slightly. But those motivated by good are so to speak flexible; and when they humble themselves before the Divine they bow right down to the ground. For truth without good is utterly rigid; but when it regards good as the end in view that rigidity starts to change into flexibility. Good on the other hand is in itself flexible, and when it has truth introduced into it that truth too, because it develops into good there, becomes flexible. The reason why this happens is that truth cannot be set in its proper place in a heavenly form except by good, which means that in itself truth is inflexible. The form of heaven is utterly fluid and not at all resistant. As a consequence good, and truth with it set in its proper place, is of a similar nature, and is flexible, as has been stated.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.