Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

2 "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

3 "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače.

4 Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

6 Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7 "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

8 "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja.

9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti."

10 "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

11 "Tko je dao čovjeku usta?" - reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

12 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti."

13 "Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu.

15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi.

16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.

17 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: "Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Pođi u miru!" - reče Jitro Mojsiju.

19 I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

21 Jahve opet reče Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode.

22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac.

23 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.'"

24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije.

25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reče.

26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

27 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

28 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini.

29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

30 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda.

31 Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7056

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7056. '[And he went, and] he came to meet him in the mountain of God' means a joining together within the good of love there. This is clear from the meaning of 'coming to meet' as a joining together, dealt with just above in 7054; and from the meaning of 'the mountain of God' as the good of God's love, dealt with in 6829. The situation here is that truth which goes forth directly from the Divine cannot be joined together with truth going forth in an indirect way except within good; for good is its very soil. Forms of truth are seeds which do not grow anywhere else than in good as their soil. Good is also the actual soul of truth; good must give truth its being and its life, if it is to be truth.

[2] Truth that goes forth directly from the Divine is called truth, though essentially it is good because it goes forth from Divine Good; but it is good with which all truth from God is united. It is called truth because in heaven it is seen as light, but this light is like springtime light, which is combined with a warmth that brings all things on earth to life. From this it may also be seen that truth going forth directly from the Divine cannot be joined together with truth that goes forth in an indirect way except within good, consequently unless a person is stirred by an affection for truth for its own sake, especially for the sake of what is good, and so for the sake of the life he should lead. For then the person is governed by good.

[3] Something more may be known about the nature of that joining together from the following considerations: Truth that goes forth directly from the Divine enters a person's will; this is the path it takes. But truth which goes forth from the Divine in an indirect way enters a person's understanding, and this being so, no joining together can take place unless will and understanding act as one, that is to say, unless the will desires what is good, and the understanding uses truth to endorse what is good. When therefore the two kinds of truth are joined together it seems as though the Lord is present; His presence is also felt. But when they are not joined the Lord is so to speak absent; but His absence is not felt if there is no perception and therefore knowledge of what His presence is.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.