Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

2 "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

3 "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače.

4 Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

6 Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7 "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

8 "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja.

9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti."

10 "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

11 "Tko je dao čovjeku usta?" - reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

12 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti."

13 "Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu.

15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi.

16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.

17 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: "Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Pođi u miru!" - reče Jitro Mojsiju.

19 I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

21 Jahve opet reče Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode.

22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac.

23 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.'"

24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije.

25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reče.

26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

27 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

28 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini.

29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

30 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda.

31 Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6991

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6991. 'Is it not I, Jehovah?' means that these different conditions exist as a result of the influx of life from the Divine. This becomes clear from the fact that the kinds of conditions that are meant by 'the dumb', 'the deaf', and 'the blind', as well as by 'mouth' and 'the seeing', arise with a person as a result of the influx of life from Jehovah or the Lord. For from it arise both the ill things and the good that exist with every single person. Yet the ill arise from man, the good from the Lord. The reason why the ill things arise from man is that the life, that is, goodness and truth, which flows in from the Lord is turned by man into evil and falsity, thus into the opposite of life, which is called spiritual death. It is like light from the sun, which is converted into particular colours by the objects receiving it. In some objects it is converted into vivid and lively colours, in others into so to speak dead and dreary ones. Now since it appears as though the Lord, being the One who gives life, is also responsible for what is ill, that which is ill is attributed in the Word - owing to that appearance - to Jehovah or the Lord, as may be recognized from a large number of places. The same applies here to His making the dumb, the deaf, and the blind; because these conditions arise from the influx of life from the Divine it is said that Jehovah brings them about. But the internal sense presents and teaches the true nature of the matter, not the apparent nature of it.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.