Bible

 

Izlazak 30

Studie

   

1 "Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva.

2 Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roščići budu od jednoga komada s njim.

3 Obloži mu u čisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu zlatan završni pojas naokolo.

4 Načini mu dva zlatna koluta. Pričvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih će se provlačiti motke za nošenje.

5 Motke načini od bagremova drva i zlatom ih obloži.

6 Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovčeg Svjedočanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedočanstvom - gdje ću se ja s tobom sastajati.

7 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla;

8 neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje.

9 Ne prinosi na njemu ni neposvećenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice!

10 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim roščićima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako činite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina."

11 Nadalje Jahve reče Mojsiju:

12 "Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja.

13 Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi.

14 Tko god potpada pod novačenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi.

15 Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se.

16 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv."

17 Reče Jahve Mojsiju:

18 "Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode

19 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.

20 Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu.

21 Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje."

22 Još reče Jahve Mojsiju:

23 "Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike,

24 pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja.

25 Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje.

26 Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva;

27 stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni;

28 žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak:

29 posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati.

30 Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike.

31 Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena.

32 Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posvećeno i neka vam bude sveto!

33 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'"

34 Jahve još reče Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana,

35 sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu.

36 Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom!

37 A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi!

38 Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 2455

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2455. And she became a pillar of salt. That this signifies that all the good of truth was laid waste, is evident from the signification of a “pillar,” and from the signification of “salt.” In the original language a “pillar” is expressed by a word which signifies a standing still, not by one that means a pillar erected for worship, or for a sign, or for a witness; so that by the “pillar of salt” is here signified that it, namely, the truth signified by Lot’s wife, stood vastated (n. 2454). Truth is said to be vastated, or laid waste, when there is no longer any good in it, vastation itself being signified by “salt.”

[2] As most things in the Word have a double sense, namely, the genuine sense and its opposite, so also has “salt;” in the genuine sense it signifies the affection of truth; in the opposite sense, the vastation of the affection of truth, that is, of good in truth. That “salt” signifies the affection of truth may be seen in Exodus 30:35; Leviticus 2:13; Matthew 5:13; Mark 9:49-50; Luke 14:34-35; and that it signifies the vastation of the affection of truth is evident from the following passages.

In Moses:

The whole land shall be brimstone and salt, a burning; it shall not be sown, it shall not bear, neither shall any herb spring up therein; like the overthrow of Sodom and Gomorrah, Admah and Zeboim (Deuteronomy 29:23); where “brimstone” denotes the vastation of good; and “salt” the vastation of truth: that the subject is vastation is evident from every particular.

[3] In Zephaniah:

Moab shall be as Sodom, and the sons of Ammon as Gomorrah; a place that is left to the nettle, and a pit of salt, and an eternal desolation (Zeph. 2:9); where a “place that is left to the nettle” denotes vastated good, and a “pit of salt” vastated truth; for the expression “place left to the nettle” refers to Sodom, by which is signified evil or vastated good, and a “pit of salt” to Gomorrah, by which is signified falsity or vastated truth, as already shown. That the subject is vastation is manifest, for it is said an “eternal desolation.”

In Jeremiah:

He that maketh flesh his arm shall be like a bare shrub in the solitude, and shall not see when good cometh, but shall inhabit the parched places in the wilderness, a salt land, and not inhabited (Jeremiah 17:5-6); where “parched places” denote vastated goods, and a “salt land” vastated truths.

[4] In David:

Jehovah maketh rivers into a wilderness, and water springs into dry ground, a fruitful land into a salt one, for the wickedness of them that dwell therein (Psalms 107:33-34);

a “fruitful land made into a salt one” denotes the vastation of good in truth.

In Ezekiel:

The miry places thereof and the marshes thereof shall not be healed; they shall be given up to salt (Ezekiel 47:11);

to be “given up to salt” denotes being altogether vastated as to truth. As “salt” signified vastation, and “cities” the doctrinal things of truth (shown at (402) n. 402, 2268, 2428, 2451), in ancient times when cities were destroyed they were sown with salt, in order to prevent their being rebuilt (Judges 9:45). The words before us therefore denote the fourth state of that church which was represented by Lot, which state was that all truth was vastated as to good.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.