Bible

 

Izlazak 30

Studie

   

1 "Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva.

2 Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roščići budu od jednoga komada s njim.

3 Obloži mu u čisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu zlatan završni pojas naokolo.

4 Načini mu dva zlatna koluta. Pričvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih će se provlačiti motke za nošenje.

5 Motke načini od bagremova drva i zlatom ih obloži.

6 Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovčeg Svjedočanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedočanstvom - gdje ću se ja s tobom sastajati.

7 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla;

8 neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje.

9 Ne prinosi na njemu ni neposvećenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice!

10 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim roščićima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako činite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina."

11 Nadalje Jahve reče Mojsiju:

12 "Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja.

13 Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi.

14 Tko god potpada pod novačenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi.

15 Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se.

16 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv."

17 Reče Jahve Mojsiju:

18 "Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode

19 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.

20 Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu.

21 Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje."

22 Još reče Jahve Mojsiju:

23 "Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike,

24 pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja.

25 Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje.

26 Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva;

27 stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni;

28 žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak:

29 posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati.

30 Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike.

31 Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena.

32 Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posvećeno i neka vam bude sveto!

33 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'"

34 Jahve još reče Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana,

35 sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu.

36 Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom!

37 A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi!

38 Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10253

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10253. Five hundred. That this signifies full, is evident from the signification of the number “five hundred,” as being what is full. That “five hundred” denotes what is full is because this number is compounded of five twice multiplied by ten, or five times a hundred; and by “five” is signified much, in like manner by “ten,” and by a “hundred;” hence by “five hundred” is signified what is full. (That by “five” is signified much, see n. 5708, 5956, 9102; so by “ten,” n. 3107, 4638; also by a “hundred,” n. 4400, 6582, 6594; and that all numbers in the Word signify real things, see the places cited in n. 9488; and that compound numbers signify the like as the simple ones from which they come forth by multiplication, n. 5291, 5335, 5708, 7973.)

[2] That numbers signify real things is clearly evident in Ezekiel, where the house of God with all within and without it, and also the new earth, are measured, and are described by the numbers of the measure (chapters 40 to 48); and by the “new earth” is there meant the church, and by the “house of God” the holiness of it; in like manner by John in Revelation, where also the New Jerusalem, by which also is meant a new church, is described by the numbers of the measure. If numbers had not signified real things, all these measurements would have been of no value.

[3] That “five hundred” signifies the whole from one end to the other, thus what is full, is evident from this in Ezekiel:

He measured outside the house, or temple, on the eastern quarter, five hundred reeds round about; on the northern quarter five hundred reeds round about; on the southern quarter five hundred reeds; and on the quarter of the sea five hundred reeds. Its wall round about; the length five hundred reeds, and the breadth five hundred reeds; to distinguish between that which was holy and that which was profane (Ezekiel 42:15-20);

from which words it is plain that “five hundred” denotes the whole in the complex, or everything holy from one end to the other, thus what is full, for it is said that the wall, which was of this length and breadth in a square, distinguished between what was holy and what was profane.

[4] That “five hundred” signifies much; and its tenth part, or “fifty,” relatively something is evident from the Lord’s words to Simon in Luke:

Jesus said, A certain creditor had two debtors; the one owed five hundred pence, and the other fifty. When they had nothing to pay, he forgave them both; therefore which of them will love him most? Simon answered, He to whom he forgave most. Jesus said, Just so the woman’s many sins are forgiven, because she loved much; but to whom little is forgiven, the same loveth little (Luke 7:41 to the end).

The Lord employed these numbers because they signified much and something; for He spoke from the Divine, thus by means of significatives according to correspondences; and also in all other places, as when He spoke of the virgins, whom He called “ten,” and “five” of them wise, and “five” foolish. He said “ten,” because by this number are signified all, that is, of the church; and “five,” because by this number is signified some part (n. 4637, 4638).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.