Bible

 

Ponovljeni Zakon 1

Studie

1 Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba -

2 od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

3 Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao.

4 Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,

5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:

6 "Jahve, Bog naš, reče nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu.

7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

9 Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

10 Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu.

11 Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao!

12 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove?

13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.'

14 Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.'

15 Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike.

16 U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice.

17 U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

18 Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti.

19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu.

20 Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje.

21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!'

22 Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.'

23 Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena.

24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj.

25 I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.'

26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga.

27 Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili.

28 Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

29 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se!

30 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.'

31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića.

32 Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku.

34 Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi:

35 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima.

36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo nećeš ući.

38 Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed.

39 A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati.

40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

41 Vi ste mi tada odgovorili riječima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poći ćemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno pođe gore u brda.

42 Onda mi Jahve reče: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam među vama.'

43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

44 Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pčele te su vas tukli od Seira do Horme.

45 Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

46 U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste već ostali.

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1769

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1769. A certain spirit came to me not long after his departure from the body, as I was able to infer from the fact that he did not yet know that he was in the other life, but supposed that he was living in the world. It was perceived that he had been devoted to studies, concerning which I spoke with him. But he was suddenly taken up on high; and, surprised at this, I imagined that he was one of those who aspire to high things, for such are wont to be taken up on high; or else that he placed heaven at a great height, for such likewise are often carried up on high, that they may know from experience that heaven is not in what is high, but in what is internal.

[2] But I soon perceived that he was taken up to the angelic spirits, who were in front, a little to the right, at the entrance to heaven. He then spoke with me from thence, saying that he saw things more sublime than human minds could at all comprehend. While this was taking place, I was reading the first chapter of Deuteronomy, about the Jewish people, in that men were sent to explore the land of Canaan and what was in it. While I was reading this, he said that he perceived nothing of the sense of the letter, but the things in the spiritual sense, and that these were wonders which he could not describe. This was in the first entrance to the heaven of angelic spirits; what wonders then would be perceived in that heaven itself! and what in the angelic heaven!

[3] Certain spirits who were with me, and who before had not believed that the Word of the Lord is of such a nature, then began to repent of their unbelief; they said, in that state, that they believed because they heard the spirit say that he heard, saw, and perceived that it was so.

[4] But other spirits still persisted in their unbelief, and said that it was not so, but that these things were fancies; and therefore they too were suddenly taken up, and spoke with me from thence; and they confessed that it was anything but fancy, because they really perceived that it was so; and by a more exquisite perception indeed than can ever be given to any sense during the life of the body.

[5] Soon others also were taken up into the same heaven, and among them one whom I had known in the life of the body, who testified to the same effect, saying also, among other things, that he was too much amazed to be able to describe the glory of the Word in its internal sense. Then, speaking from a kind of pity, he said that it was strange that men knew nothing at all of such things. He said further that from where he then was he could look most deeply into my thoughts and my affections, and perceived in them more things than he could tell; such as causes, influxes, whence they came, and from whom; the ideas, and how they were mixed with earthly things, and that these were to be wholly separated; besides other things.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.