Bible

 

Danijel 5

Studie

   

1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

5 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu."

8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

10 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

12 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje."

13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu."

17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

19 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

26 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

30 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Divine Love and Wisdom # 383

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 432  
  

383. Since our discernment corresponds to our lungs, and our thinking therefore to their breathing, "soul" and "spirit" in the Word mean discernment, as in "you shall love the Lord your God with your whole heart and your whole soul" (Matthew 22:35 [22:37]), or "God will give a new heart and a new spirit" (Ezekiel 36:26; Psalms 51:12-13 [51:10]). I have already explained [378-381] that the heart means the love of our volition, so soul and spirit mean the wisdom of our discernment.

You may see in Teachings for the New Jerusalem on the Lord 50-51 that the spirit of God, also called the Holy Spirit, means divine wisdom and therefore divine truth, the means of our enlightenment.

This is why "the Lord breathed on the disciples and said, 'Receive the Holy Spirit'" (John 20:22). This is also why it says, "Jehovah God breathed the breath of life into Adam's nostrils, and he became a living soul" (Genesis 2:7), and why God said to the prophet, "Prophesy over the spirit and say to the wind, 'Come, spirit, from the four winds and breathe upon these who have been slain, so that they may live'" (Ezekiel 37:9). There are similar statements elsewhere as well. It is why the Lord is called the spirit of the nostrils and also the breath of life.

Since our breathing comes through our nostrils, they are used to mean perception. An intelligent person is referred to as "keen-scented," and a dense person as "dull-scented." This is also why in Hebrew and in some other languages, "spirit" and "wind" are expressed by the same word. In fact, the word "spirit" is derived from [a root that means] breathing; so when people die we speak of their "breathing their last." This is also why people believe that a spirit is a wind or something airy, like the breath that issues from our lungs, and believe the same of the soul as well.

We can tell from this that "loving God with the whole heart and with the whole soul" means with all our love and all our discernment, and that "giving a new heart and a new spirit" means a new volition and a new discernment.

It is because the spirit means discernment that it says of Bezaleel that "he was filled with the spirit of wisdom, intelligence, and knowledge" (Exodus 31:3) and of Joshua that "he was filled with the spirit of wisdom" (Deuteronomy 34:9), and that Nebuchadnezzar said of Daniel that "a superlative spirit, one of knowledge and intelligence and wisdom was in him" (Daniel 6:5 [5:11-12, 14]), and why it says in Isaiah that "those who are wandering in spirit will know intelligence" (Isaiah 29:24). Similar statements may be found in many other places.

  
/ 432  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.