Bible

 

2 Samuel 12

Studie

   

1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: "U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.

2 Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.

3 A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći.

4 I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika."

5 Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio!

6 Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!"

7 Tada Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.

8 Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono.

9 Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca.

10 Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.'

11 Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.

12 Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'"

13 Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!"

15 Potom Natan ode svojoj kući. A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje.

16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.

17 A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.

18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!"

19 A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je."

20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.

21 A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!"

22 A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!'

23 A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!"

24 Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova

25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj.

26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.

27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu.

28 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime."

29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.

30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.

31 A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4903

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4903. 'Saying, Tamar your daughter-in-law has committed whoredom' means a perception at this point that to say anything of marriage exists between them is a falsity. This is clear from the meaning of 'saying' in the historical descriptions of the Word as perception, dealt with above in 4892; from the meaning of 'committing whoredom' as falsity, dealt with in 2466, 2729, 3399, 4865; from the representation of 'Tamar' as the internal aspect of the representative Church, also dealt with above, in 4864; and from the meaning of 'a daughter-in-law' as the truth of the Church, dealt with in 4843, 4869. Consequently the words 'saying, Tamar your daughter-in-law has committed whoredom' means a perception at this point that to say anything of marriage exists between them is a falsity. The implications of all this may be seen above in 4864-4866; with its semblance of religion the Jewish nation perceived the internal aspect of the Church to be nothing else than a harlot, and its preaching and life based on this to be nothing else than whoredom. For those people who are confined to what is external devoid of anything internal do not look on the internal aspect of the Church in any other way. They give the name falsity to that which is true, and the name truth to that which is false. They do so for the reason that being confined to what is external does not enable anyone to see whether a thing is false or true; only what is internal makes this possible internal sight is a necessary ability which can make judgements about things seen by external sight; and to make such judgements internal sight must be fully in the light of heaven. But it is not in the light of heaven unless the person has faith in the Lord and this faith leads him to read the Word.

[2] The fact that the Jewish nation were confined to what was external devoid of anything internal, so that it believed what was true to be falsity, and conversely what was false to be the truth, is quite evident from their teaching that one was allowed to hate an enemy and also from their life of hating all who did not belong to their semblance of religion. Indeed it is quite evident from their belief that they pleased and served Jehovah when they treated gentile nations in a savage and cruel fashion, that is to say, when they exposed the bodies of those whom they had slaughtered to be devoured by wild animals or birds, cut up those who were still alive, hacked them to pieces with iron picks and axes, or made them pass through the brickkiln, 2 Samuel 12:31. Indeed their teachings asserted that even an ally who for some reason had been declared an enemy was to be treated in much the same way. From these considerations it becomes quite clear that nothing internal at all lay within their semblance of religion. If anyone at that time had told them that such actions were contrary to the inner spirit of the Church they would have replied that this was a falsity. The fact that they were confined to what was external, having no knowledge at all of anything internal and leading lives contrary to what was internal, is also evident from what the Lord teaches in Matthew 5:21-48.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.