Postanak 44

Study

           

1 I zapovedi Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom govoreći: Naspi ovim ljudima u vreće žita koliko mogu poneti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove.

2 I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađem u vreću odozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josif reče.

3 A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovim.

4 A kad izađoše iz mesta i još ne behu daleko, reče Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brže za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro?

5 Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? I neće li po njoj zacelo poznati kakvi ste? Zlo ste radili što ste to učinili.

6 I on ih stiže, i reče im tako.

7 A oni mu rekoše: Zašto govoriš, gospodaru, takve reči? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine takvo šta!

8 Eno smo ti doneli natrag iz zemlje hananske novce koje nađosmo ozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvog srebro ili zlato?

9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.

10 A on reče: Neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi.

11 I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razrešiše svaki svoju vreću.

12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.

13 Tada razdreše haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svog magarca vratiše se u grad.

14 I dođe Juda s braćom svojom Josifu u kuću, dok on još beše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju.

15 A Josif im reče: Šta ste to učinili? Zar niste znali da čovek kao što sam ja može zacelo doznati?

16 Tada reče Juda: Šta da ti kažemo, gospodaru? Šta da govorimo? Kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša.

17 A Josif reče: Bože sačuvaj! Neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svom.

18 Ali Juda pristupiv k njemu reče: Čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svom, i neka se gnev tvoj ne raspali na slugu tvog, jer si ti kao sam Faraon.

19 Gospodar moj zapita sluge svoje govoreći: Imate li oca ili brata?

20 A mi rekosmo gospodaru svom: Imamo starog oca i brata najmlađeg, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.

21 A ti reče slugama svojim: Dovedite mi ga da vidim svojim očima.

22 I rekosmo gospodaru svom: Neće moći dete ostaviti oca svog; da ostavi oca svog, odmah će otac umreti.

23 A ti reče slugama svojim: Ako ne dođe brat vaš najmlađi, nećete videti lice moje.

24 A kad se vratismo k sluzi tvom a ocu mom, kazasmo mu reči gospodara mog.

25 Posle reče nam otac: Idite opet, kupite nam hrane.

26 A mi rekosmo: Ne možemo ići, osim ako bude brat naš najmlađi s nama, onda ćemo ići, jer ne možemo videti lica onog čoveka, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.

27 A sluga tvoj, otac moj, reče nam: Znate da mi je žena rodila dva sina.

28 I jedan od njih otide od mene, i rekoh: Zacelo ga je raskinula zverka; i do sada ga ne videh.

29 Ako i ovog odvedete od mene i zadesi ga kako zlo, svalićete me starog u grob s tugom.

30 Pa sada da otidem k sluzi tvom, ocu svom, a ovo dete da ne bude s nama, kako je duša onog vezana za dušu ovog,

31 Umreće kad vidi da nema deteta, te će sluge tvoje svaliti starog slugu tvog, a oca svog, s tugom u grob.

32 A tvoj se sluga podjemčio za dete ocu svom rekavši: Ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svom do veka.

33 Zato neka sluga tvoj ostane mesto deteta, da bude rob gospodaru mom, a dete neka ide s braćom svojom.

34 Jer kako bih se vratio k ocu svom bez deteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?

  

Exploring the Meaning of Postanak 44      

Napsal(a) Emanuel Swedenborg

Here are some excerpts from Swedenborg's "Arcana Coelestia" that help explain the inner meaning of this chapter:

AC 5728. The subject treated of in this chapter in the internal sense is the intermediate between the internal celestial man and the external natural man; and first that the internal celestial man filled the intermediate with spiritual truth from itself. The intermediate is "Benjamin," the spiritual truth with it is "Joseph‘s silver cup," the internal celestial man is "Joseph," and the external natural man is the "ten sons of Jacob."

AC 5729. The subject next treated of is the temptation of the external natural man, which continues until there is willing submission to the internal celestial. The temptation is described by their being accused, and by their returning in despair to Joseph. The willing submission is described by their all offering themselves for servants, and Judah’s offering himself in their stead. The conjunction of the external man with the internal is not accomplished without temptation and willing submission.

AC 5730. In the representative historic sense the subject here treated of is Jacob‘s descendants, that they were rejected, but that they obstinately insisted on being representative. Their being rejected is meant by Joseph’s desiring to send them away, and to keep Benjamin only; their obstinately insisting is involved in the particulars of their confession and entreaty.

    Studovat vnitřní smysl

Přeložit: