Izlazak 32

Study

           

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

  

Exploring the Meaning of Izlazak 32      

Napsal(a) Emanuel Swedenborg

Arcana Coelestia 10393. In the internal sense in this chapter there is described that a church could not be instituted among the Israelitish people, because they were wholly in externals without any internal; and that to prevent their profaning the holy things of heaven and the church, interior things were completely closed with them. That this people was wholly in externals without any internal, is signified by the "golden calf" which they worshiped instead of Jehovah. And that interior things with them were completely closed, lest they should profane the holy things of heaven and of the church, is signified by the tables of the Law being broken by Moses, and by Moses grinding the golden calf and strewing the dust into the waters and giving them to drink, and also by their being slain in the camp by the sons of Levi to the number of three thousand men.

Arcana Coelestia 10394. It is further described in the internal sense that although a church could not be instituted among them, there were nevertheless among them representatives which are ultimates of the church, to the end that the Word might be written, which should close in these ultimates. These things are signified by Jehovah‘s being entreated by Moses.

    Studovat vnitřní smysl

Přeložit: