1
Ovo su reči zaveta koji zapovedi Gospod Mojsiju da učini sa sinovima Izrailjevim u zemlji moavskoj, osim zaveta koji je učinio s njima na Horivu.
2
I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reče im: Videli ste sve što učini Gospod na vaše oči u zemlji misirskoj Faraonu i svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj,
3
Kušanja velika, koja videše oči tvoje, one znake i čudesa velika.
4
Ali vam ne dade Gospod srce , da razumete, ni oči , da vidite, i uši da čujete do ovog dana .
5
I vodih vas četrdeset godina po pustinji; ne ovetšaše haljine vaše na vama, niti obuća tvoja ovetša na nogama tvojim.
6
Hleba ne jedoste, ni piste vino i silovito piće , da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš.
7
I kad dođoste na ovo mesto , iziđe Sion, car esevonski i Og, car vasanski pred nas u boj; i pobismo ih.
8
I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u nasledstvo plemenu Ruvimovom i plemenu Gadovom i polovini plemena Manasijinog.
9
Zato držite reči ovog zaveta i tvorite ih, da biste napredovali u svemu što radite.
10
Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starešine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci,
11
Deca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem logoru , i onaj koji ti drva seče, i onaj koji ti vodu nosi.
12
Da pristaneš na zavet Gospoda Boga svog i na kletvu Njegovu, koju učini s tobom danas Gospod Bog tvoj,
13
Da te danas postavi sebi za narod i da ti On bude Bog , kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu .
14
I ne s vama samima činim ovaj zavet i ovu kletvu;
15
Nego sa svakim koji danas stoji ovde s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovde s nama.
16
Jer vi znate kako smo živeli u zemlji misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli.
17
I videli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena , od srebra i od zlata , koji su kod njih.
18
Neka ne bude među vama čoveka ni žene ni porodice ni plemena , kome bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našeg, da ide da služi bogovima onih naroda; neka ne bude među vama korena na kome bi rastao otrov ili pelen.
19
I čuvši reči ove kletve da se ne pohvali u srcu svom govoreći: Biću miran ako idem za onim što u srcu svom smislim, dodajući pijanstvo žeđi.
20
Neće Gospod oprostiti takvome, nego će se onda raspaliti gnev Gospodnji i revnost Njegova na takvog čoveka, i pašće na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrebiće Gospod ime njegovo pod nebom.
21
I odlučiće ga Gospod na zlo od svih plemena Izrailjevih po svim kletvama zaveta napisanog u knjizi ovog zakona.
22
Tada će govoriti potonji naraštaj, sinovi vaši koji nastanu iza vas, i došljak koji dođe iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti, koje će Gospod pustiti na nju,
23
Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gde se ne seje niti šta niče niti na njoj raste kakva biljka , kao gde je propao Sodom i Gomor, Adama i Sevojim, koje zatre Gospod u gnevu svom i u jarosti svojoj,
24
Govoriće svi narodi : Zašto učini ovo Gospod od ove zemlje? Kakva je to žestina velikog gneva?
25
I odgovaraće se: Jer ostaviše zavet Gospoda Boga otaca svojih, koji učini s njima kad ih izvede iz zemlje misirske.
26
Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše.
27
Zato se Gospod razgnevi na tu zemlju , i pusti na nju sva prokletstva napisana u ovoj knjizi.
28
I istrebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnevu i jarosti i ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju , kao što se vidi danas .
29
Šta je tajno ono je Gospoda Boga našeg, a javno je naše i sinova naših doveka, da bismo izvršavali sve reči ovog zakona.