1
Spomeni se, Jahve , što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5
Jaram nam je o vratu, gone nas , iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14
Starci su ostavili vrata , mladići više ne sviraju na lirama.
15
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16
Pao je vijenac s naše glave , jao nama što zgriješismo!
17
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali .
19
Ali ti, Jahve , ostaješ zauvijek , tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21
Vrati nas k sebi, Jahve , obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?