1
Elihu nastavi i reče:
2
"Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
5
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
12
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
13
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
16
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
20
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
21
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
22
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
23
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
24
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
31
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
29
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
32
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
33
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
