Ecclesiasticus (Sira 45

Hrvatski prijevod

← Ecclesiasticus (Sira 44   Ecclesiasticus (Sira 46 →

1 Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!

2 Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima.

3 Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.

4 Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi;

5 dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.

6 Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.

7 Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave.

8 Odjenu ga dičnim savršenstvom i opremi bogatom odjećom: gaćama, haljom i oplećkom.

9 Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u Svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.

10 I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu; oplećak sudački, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;

11 drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.

12 I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pečatom posvete, ures vrhunski, djelo veličanstveno, ukrase, očima u nasladu.

13 Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikada ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.

14 Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.

15 Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.

16 Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove.

17 Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.

18 Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.

19 I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenim ognjem.

20 I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.

21 Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.

22 Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela među narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.

23 I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.

24 Zato bi Savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.

25 Učinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.

26 Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predačke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeđe na potomke njihove.

← Ecclesiasticus (Sira 44   Ecclesiasticus (Sira 46 →

Přeložit:
Sdílet: