1 Maccabees 13

¹ Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši.

² Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga.

³ Tješio je narod govoreći: "Dobro znate što smo ja i moja braća i kuća mog oca učinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.

⁴ Sva su moja braća izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.

⁵ U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braće.

⁶ Nego radije ću osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru."

⁷ Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu.

⁸ Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš vođa namjesto Jude i svoga brata Jonatana!

⁹ Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ćemo izvršiti."

¹⁰ Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

¹¹ Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

¹² Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan.

¹³ Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

¹⁴ Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu:

¹⁵ "Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu.

¹⁶ Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda ćemo ga pustiti."

¹⁷ Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i dječake da na sebe ne navuče veliko neprijateljstvo naroda.

¹⁸ Jer bi inače rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i dječake.

¹⁹ Zato je poslao dječake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana.

²⁰ Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se isprečavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio.

²¹ A oni koji su bili u Tvrđi poslaše Trifonu poslanike, tražeći da brzo dođe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

²² Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noći pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu.

²³ Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše.

²⁴ Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

²⁵ Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca.

²⁶ Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.

²⁷ Šimun je na grobnici svog oca i svoje braće podigao nadgrobnik od kamena uglađena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.

²⁸ Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i četvorici braće.

²⁹ Načinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vječni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane lađe da ih vide svi koji plove morem.

³⁰ Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas.

³¹ Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

³² Zavladao je namjesto njega, ovjenčao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju.

³³ A Šimun je ponovo sagradio tvrđave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrđave je opskrbio hranom.

³⁴ Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

³⁵ Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako:

³⁶ "Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog svećenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod.

³⁷ Primili smo zlatnu krunu i palmovu grančicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza.

³⁸ Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrđave što ste ih sagradili neka su vaše.

³⁹ Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva.

⁴⁰ Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka među nama vlada mir."

⁴¹ Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,

⁴² i narod je u svojim poveljama i ugovorima počeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog svećenika, židovskog vojskovođe i glavara Šimuna."

⁴³ U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Načinio je kule na kotačima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga.

⁴⁴ Oni s kule uskočili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

⁴⁵ Građani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeću i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

⁴⁶ "Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!"

⁴⁷ Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve.

⁴⁸ Uklonio je odande svaku nečistoću, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište.

⁴⁹ Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrđi nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

⁵⁰ Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i učini, ali ih odande istjera i očisti Tvrđu od svake poganštine.

⁵¹ Židovi su u nju ušli dvadeset i trećega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseći palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbačen iz Izraela.

⁵² Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrđe te se ondje sa svojima nastanio.

⁵³ Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.