1
Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha.
2
Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.
3
Tvrdici ne priliči bogatstvo, i čemu veliko blago pohlepniku?
4
Tko uskraćuje sebi sabire drugomu, i tuđinci će se naslađivati dobrima njegovim.
5
Tko je tvrd prema sebi, komu će biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru.
6
Nema okrutnijeg od onoga tko muči samog sebe: to mu je plaća za vlastitu zloću.
7
Pa ako i čini dobro, čini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloću.
8
Zavidljivac je opak: on odvraća pogled i prezire tuđi život.
9
Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu.
10
Tvrdičino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.
11
Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve.
12
Ne zaboravi da smrt neće oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.
13
Prije nego umreš, čini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš.
14
Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka.
15
Nećeš li ostaviti blago svoje drugomu i neće li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena?
16
Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži.
17
Sve se živo troši kao i odjeća, i vječna je uredba: valja umrijeti.
18
Kao lišće što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo niče, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se rađaju.
19
I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.
20
Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito,
21
koji u srcu svojem proučava njezine putove i posvećuje se u njezine tajne.
22
On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;
23
on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim;
24
postavlja se blizu kuće njezine i udara klin svoj u njezin zid;
25
podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu počivalištu;
26
on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim;
27
on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.
