626. APOKALIPSA POGLAVLJE 11.
1. I dade mi se trska kao palica govoreći: ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj; 2. A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca. 3. I daću dvojici svojijeh svjedoka, i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće. 4. Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem.. 5. I ako im ko nepravdu učini, oganj izlazi iz usta njihovijeh, i poješće neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im učini nažao onaj valja da bude ubijen. 6. I ovi će imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaće vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kad god htjednu. 7. I kad svrše svjedočanstvo svoje, onda će zvijer što izlazi iz bezdana učiniti s njima rat, i pobijediće ih i ubiće ih. 8. I tjelesa njihova ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi. 9. I gledaće neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i neće dati da se njihova tjelesa metnu u grobove. 10. I koji žive na zemlji, obradovaće se i razveseliće se za njih, i slaće dare jedan drugome, jer ova dva proroka mučiše one što žive na zemlji. 11. I poslije tri dana i po duh života od Boga uđe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu. 12. I čuše glas veliki s neba, koji im govori: iziđite amo. I iziđoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi. 13. I u taj čas zatrese se zemlja vrlo, i deseti djel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena čovječijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome. 14. Zlo drugo prođe; evo zlo treće ide brzo. 15. I sedmi anđeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreći: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaće va vijek vijeka. 16. I dvadeset i četiri starješine koje sjeđahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu. 17. Govoreći: hvalimo te Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i bićeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ. 18. I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše. 19. I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.
OBJAŠNJENJE
Stihovi 1, 2. I dade mi se trska kao palica [a anđeo stajaše blizu] govoreći: ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj; A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca. 1. "I dade mi se trska kao palica," označava način pohođenja, to jest objašnjava kvalitet crkve koji se odnosi na istinu i dobro (br. 627); "a anđeo stajaše blizu govoreći," označava Božiju volju i zapovest (br. 628); "ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj," označava da on treba da istaži crkvu, kakav je njen kvalitet u pogledu primanja Božje istine i Božanskog dobra, a otuda i u pogledu bogopoštovanja Gospoda. (br. 629). 2. " A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri," označava da se spoljašnjost Reči, a zatim i crkve i obožavanja ne istražuje (br. 630); "jer je dana neznabošcima" označava da je bila izopačena putem zala života i obmana doktrine (br. 631); "grad sveti gaziće," označava da će uništiti svu doktrinu istine i dobra iz Reči (br. 632); "četrdeset i dva mjeseca, " znači sve do sve do kraja stare crkve i početka Nove (br. 633).
