Jevanðelje po Luki 1

Study

   

1 Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama,

2 Kao što nam predaše koji isprva sami videše i sluge reči biše:

3 Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile,

4 Da poznaš temelj onih reči kojima si se naučio.

5 U vreme Iroda cara judejskog beše neki sveštenik od reda Avijinog, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronovog, po imenu Jelisaveta.

6 A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovestima i uredbama Gospodnjim bez mane.

7 I ne imahu dece; jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje većstari.

8 I dogodi se, kad on služaše po svom redu pred Bogom,

9 Da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi.

10 I sve mnoštvo naroda beše napolju i moljaše se Bogu u vreme kađenja.

11 A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionog.

12 I kad ga vide Zarija uplaši se i strah napade na nj.

13 A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadeni mu ime Jovan.

14 I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju.

15 Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vino ni siker; i napuniće se Duha Svetog još u utrobi matere svoje;

16 I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovom;

17 I on će napred doći pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k deci i nevernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18 I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer sam star i žena je moja vremenita.

19 I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

20 I evo, onemećeš i nećeš moći govoriti do onog dana dok se to ne zbude; jer nisi verovao mojim rečima koje će se zbiti u svoje vreme.

21 I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi.

22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumeše da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nem.

23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.

24 A posle ovih dana, zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći:

25 Tako mi učini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.

26 A u šesti mesec posla Bog anđela Gavrila u grad galilejski po imenu Nazaret

27 K devojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidovog; i devojci beše ime Marija.

28 I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama.

29 A ona, videvši ga, poplaši se od reči njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?

30 I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

31 I evo zatrudnećeš, i rodićeš Sina, i nadeni Mu ime Isus.

32 On će biti veliki, i nazvaće se Sin Najvišega, i daće Mu Gospod Bog presto Davida oca Njegovog;

33 I carovaće u domu Jakovljevom vavek, i carstvu Njegovom neće biti kraja.

34 A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?

35 I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišeg oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji.

36 I evo Jelisaveta, tvoja tetka, i ona zatrudne sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mesec njoj, koju zovu nerotkinjom.

37 Jer u Boga sve je moguće što kaže.

38 A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po reči tvojoj. I anđeo otide od nje.

39 A Marija ustavši onih dana, otide brzo u gornju zemlju, u grad Judin.

40 I uđe u kuću Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

41 I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se napuni Duha Svetog,

42 I povika zdravo i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

43 I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mog k meni?

44 Jer gle, kad dođe glas čestitanja tvog u uši moje, zaigra dete radosno u utrobi mojoj.

45 I blago onoj koja verova, jer će se izvršiti šta joj kaza Gospod.

46 I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda;

47 I obradova se duh moj Bogu Spasu mom,

48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, odsad će me zvati blaženom svi naraštaji;

49 Što mi učini veličinu silni, i sveto ime Njegovo;

50 I milost je Njegova od koljena na koljeno onima koji Ga se boje.

51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihovih.

52 Zbaci silne s prestola, i podiže ponižene.

53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54 Primi Izrailja, slugu svog, da se opomene milosti.

55 Kao što govori ocima našim, Avraamu i semenu njegovom doveka.

56 Marija pak sedi s njom oko tri meseca, i vrati se kući svojoj.

57 A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina.

58 I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59 I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i hteše da mu nadenu ime oca njegovog, Zarija.

60 I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.

61 I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime.

62 I namigivahu ocu njegovom kako bi on hteo da mu nadenu ime.

63 I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov i govoraše hvaleći Boga.

65 I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj.

66 I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: Šta će biti iz ovog deteta? I ruka Gospodnja beše sa njim.

67 I Zarija otac njegov napuni se Duha Svetog, i prorokova govoreći:

68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

69 I podiže nam rog spasenja u domu Davida sluge svog,

70 Kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka

71 Da će nas izbaviti od naših neprijatelja i iz ruku svih koji mrze na nas;

72 Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetog zaveta svog,

73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da će nam dati

74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha,

75 I u svetosti i u pravdi pred Njim dok smo god živi.

76 I ti, dete, nazvaćeš se prorok Najvišega; jer ćeš ići napred pred licem Gospodnjim da Mu pripraviš put;

77 Da daš razum spasenja narodu njegovom za oproštenje greha njihovih,

78 Po dubokoj milosti Boga našeg, po kojoj nas je pohodio istok s visine;

79 Da obasjaš one koji sede u tami i u senu smrtnom; da uputiš noge naše na put mira.

80 A dete rastijaše i jačaše duhom, i beše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.

   
Scroll to see more.